Danas smo kao klub dali mali doprinos u gašenju požara na Lovćenu. Kojem se ne bi mogli odužiti i sa puno ovakvih akcija.

Dan u kojem smo prije svega vidjeli požrtvovanost i profesionalnost cetinjskih vatrogasaca, malobrojnih pripadnika Vojske Crne Gore, kao i ljudi zaposlenih u Nacionalnom parku Lovćen, ali smo i vidjeli nemoć opštine i države, kada nije u stanju da zaustavi požar koji bukti već 10-ak dana i došao je do srca Nacionalnog parka.
Požar je većinom površinski tj ne ide na visoke krošnje drveća, i zahtijeva da bude više ljudi uključeno u gašenju pomoću naprtača sa vodom jer većinom gori trava, lišće i grmovi.
U nedostatku dovoljno naprtača i ljudi požar se samo širi. I pored velike želje da priteknemo u pomoć, vojnici i vatrogasci nijesu imali više od 10-15 naprtača, koje smo pozajmljivali kada bi se neko od njih umorio.
Vatrogasna vozila su bila stacionirana pored seoskih kuća i odatle dejstvovala.
Dok smo poslije podne naprtnjačama gasili jedan pojas oko Donjeg Bostura, čule su se česte detonacije municije ostale iz prošlih ratova.
Požar se širio prema Blatištima i prijetio da dođe do samih Ivanovih korita, osjećala se nemoć i tuga istovremeno.