"Preko radijatora do vertikale"
prokletije
shpina e kollates
Alpinistička avantura “Preko radijatora do vertikale” V+
Sjeverna stijena Shpina e Kollates 2411mnv(Leđa Kolate) PROKLETIJE! 30-31.10.2022.god.
U sjevernoj stijeni Shpina e Kollates tradicionalnom alpinističkom tehnikom ispeli smo prvenstven smjer “Preko radijatora do vertikale” V+ / III-IV+, 470m, 6h.
12 cugova. U smjeru smo ostavili 5 klinova i nekoliko “pješčanih satova”.
Naveza Vuk i Rajko Popović
Za 45 dana ovo mi je peta alpinistička avantura na Prokletijama i jedna na Durmitoru. Vremenske prilike su izuzetno dobre, Miholjsko ljeto mami na avanture.
Tako smo se Vuk i ja odlučili ovog puta za sjevernu stijenu Shpina e Kollates 2411mnv. Prije mjesec i nešto dana, kada smo Dejan i ja penjali sjevernu stijenu Zla Kolate, viđeli smo da iova stijena izgleda impresivno.
Prvog dana stižemo u Dolinu Ropojanu oko 12h. Već je zimsko računanje vremena i treba požuriti prije mraka postaviti šator u podnožju stijene i osmotriti istu za dana da bi odozdo zamislili kojom linijom je penjati. Vuk ne penje često alpinistički i zbog toga planiramo neki smjer do V ocjene.
Pješačimo od Ropojane sa teretom po 22kg. Ovog put znamo da iznad katuna ima izvora, da ne nosimo veću količinu vode iz doline.
U blizini Shpina e Kollates skrećemo sa glavne markirane staze za Zla Kolatu lijevo i nekim mojim zamišljenim pravcem krećemo preko kamenitog predjela dijagonalno u pravcu sjeverne stijene Dobre Kolate. I koja slučajnost, baš tim pravcem nailazimo na stare markacije koje vode do sjeverne stijene, a zatim desno od stijene staza vodi do zapadne strane kojom se ide do vrha Shpina e Kollates 2411mnv, to smo slučajno viđeli sjutra dan kad smo se vraćali sa vrha zapadnom stranom.
Pred mrak ipak uspijevamo da stignemo na nekom kamenitom proplanku koji gleda na sjevernu stijenu. Iako je većinom stjenovit teren, nalazimo jednu malu travanatu površinu metar širine sa dva metra dužine, da postavimo šator. Uz pomoć doziđivanja kamenjem, postavljanja suve trave i nešto grana krivulje, napravili smo platformu dosta udobnu za šator.
Noć je dosta topla za ovo doba godine. Večeramo ispred šatora. Rano je za spavanje, čitamo nešto pred spavanje i oko 20h tonemo u san.
Vuk je tokom noći imao manje zdrastvene tegobe, ali ipak se naspavao i odmorio za uspon.
Izjutra oko 5h budi nas alarm. Još nije svanulo, napolju je vjetrovito.
U 7h spremni krećemo preko stijenja i sipara u pravcu sjeverne stijene. Već sam zamislio rutu penjanja.
Pored manjeg lednika ulazimo u stijenu, koja je nalik radijatorima, vjerovatno su brojna rebra u krečnjaku nastala slivanjem vode i topljenjem snijega sa te impresivne stijene 500m visine.
U ulaz u smjer ostavljam komad užeta provučen kroz “pješčani sat”. Ja vodim navezu od početka do kraja, jer Vuk ne penje često alpinistički.
Prvi cug u dužini od 45m je ocjena III. Na još dva mjesta ostavljam komad užeta provučen kroz ” pješčani sat” kao međuosiguranje.
Drugi cug 45m ocjena IV. Na dva mjesta ostavljam još dva međuosiguranja komadima užeta kroz “pješčani sat”. U oba cuga stijena je čvrsta i idealna za penjanje, na većini mjesta spoljašnji oblik je nalik rebrima radijatora.
Treći cug 50m ocjena IV-. Sličan teren kao i prethodna dva cuga. Na još jednom mjestu ostavljam komad užeta u pješčanom satu kojih je bilo dosta za raliku od centralnog i gornjeg dijela stijene, koji je više krušljiv.
Četvrti cug 45m, prva polovina IV+, druga polovina III. Sa početka ovog cuga uočio sam dijagonalno desno 30m sidrišne pločice i karabinere u stijeni, što je ukazivalo da u tom dijelu ima izboltovan smjer na sidrištima.(vjerovatno izbušili inostrani alpinisti)
Peti cug 45m ocjena III. Slijedi pravolinijski usjek.
Šesti cug 50m IV-. Lijevo od cuga jama, dalje manjim grebenom. Ostavljam klin pred kraj cuga.
Sedmi cug 40 IV+ izlazak na manji greben lijevo od travnate rampe. U grebenu ostavljam klin, desno se ukazuje siroka i duga travnata dijagonalno desno rampa, kojom je mnogi lakše. Namjerno idemo lijevo da smjer ide ka vrhu i da je ocjena oko V.
Osmi cug 25m V+. Penjem lijevo od travnate rampe u blagom previsu umjereno krušljive stijene. Ostavljam dva klina u najtežim detaljima.
Deveti cug 25m V. Takođe eksponirano preko stjenovitih ploča. I u tom cugu ostavljam klin u težem detalju. Sa tog položaja vidim da desno dolje travnata rampa mnogo lakša varijanta vodi do samog grebena niže mnogo od vrha.
Deseti cug 35m IV. I dalje se krećemo u pravoj liniji ka vrhu.
Jedanaesti cug 35m IV-. Nagib je i dalje velik, a još ima i trave.
Dvanaesti cug 30m III-IV. Zadnjih 10m je vertikalni stjenoviti dio koji izlazi na sam greben, 70m ispod vrha Shpina e Kollates desno.
Poslije 12 cugova, 6 sati i 470m vertikalnog penjanja u hladnoj sjevernoj stijeni na vrhu nas je dočekalo sunce da nas ugrije i ispuni energijom koja nam je bila neophodna poslije ove šestočasovne pokretne “meditacije”. Tek na vrhu sam osjetio utrnutost u vrhovima prstiju na rukama, od adrenalina nijesam osjećao hladnoću dok sam se držao za hladne stijene.
Osjećaj zadovoljstva poslije ispenjanog smjera je uvijek na najvišem nivou. Odmaramo kratko uz nešto hrane. U 14:00h spuštamo se zapadnom stranom, strmim travnatim kosama, izbjegavajući vertikalne detalje. I uočavamo i na tom dijelu stare markacije, koje nas vode skroz do kampa na kamenitom terenu ispod sjeverne stijene.
Sve se poklapa kako treba. Cijela avantura teče besprekorno. Vuk ide u kamp, a ja idem na brdo iznad kampa, da bolje fotografišem sjevernu stijenu Shpina e Kollates, da bih preciznije na fotografiji iscrtao smjer kuda smo se ispeli do vrha.
Ostaje nam sat vremena da se malo odmorimo u kamp i da krenemo kući. Vuk sprema stvari i sklapa šator dok ja kuvam sebi kafu zavaljen na vreći osmatrajući jesenji pejzaž Prokletija.
Prije mraka stižemo na markiranu stazu i u pravcu izvora iznad katuna da se okrijepimo vodom, skuvamo paštu, večeramo, a onda već od katuna novim probijenim makadamskim putem do doline Ropojane.
Učesnici avanture: Vuk i Rajko Popović
