"tri godišna doba"
prokletije
dobra kolata
“Tri godišnja doba” Alpinistička avantura
PROKLETIJE 21-23.09.2022.
U sjevernoj stijeni Sjevernog vrha Karanfila-Maja Bals 2460mnm ispeli smo tradicionalnom alpinističkom tehnikon prvenstven smjer “Tri godišnja doba” 420m, V/IV+, 6h.
Veoma zahtjevan i eksponiran smjer, u većem dijelu krušljive stijene. Ekstremni uslovi za penjanje, temperatura vazduha od 2-5°C u smjeru, sa sitnim provijavanjem snijega, na vrhu, i u kampu noć prije. Penjali smo u gojzoreicama, baš iz tog razloga, iako smo na pojasu imali penjačice, zbog hladnoće nijesmo smjeli prezuvati se u smjeru, čak smo i rukavice nosili duž cijelog smjera, sem na najtežim detaljima. U smjeru je bilo i ledenica na previjesnim stijenama.
U petom cugu zatičemo na stjenovitoj eksponiranoj rampi tri korozirana klina iz druge polovine prošlog vijeka, od prekaljenih alpinista tog vremena. Po uvidu u klinove, samo tu nam se ukršta smjer i niđe više u 10 cugova. Odlučili smo se na penjanje ove stijene, ne znajući da uopšte ima ispenjan neki smjer ranije. Svojom procjenom iz kampa zacrtali smo ovaj smjer, mada da nije bilo hladno, imali smo još jednu težu varijantu u vidu, ali neki drugi put kad bude toplije.
Oko 15:30h prvog dana krenuli smo iz Doline Grebaje sa opremom težine 26kg po osobi.
Prve noći kada smo stigli na 2040mnm, u podnožju, naspram stijene, zateklo nas je veoma hladno vrijeme, na brzinu smo raširili šator, osmatrali stijenu kuda bi se mogla penjati iako smo znali da sjutra dan nećemo moći rukama od hladnoće dotaći stijenu, a kamoli penjati.
Šator smo postavili na savršenom mjestu sa kojeg je pucao prelijep pogled na zapadni dio Prokletija. U sumrak je počeo snijeg, nijesmo ni podešavali alarm za buđenje, pretpostavljajući da neće biti dobri uslovi za penjanje sjutra dan.
Oko 8h budimo se drugog dana, hladno je oko 0°C. Po malo ima snijega na travnatim površinama. Doručkujemo i ne razmišljamo o penjanju, zaključujemo da je bilo bolje da smo penjali neku južnu stijenu u ovo doba godine.
Ipak poslije doručka, Deša odlazi sa foto aparatom da osmotri sjevernu stijenu i da vidi ima li neka lakša varijanta od neke koju smo zamislili ranije, jer se ta varijanta ne moze penjati na ovakvoj hladnoći. Kaže da je uočio smjer kojim bi savladali najteži dio stijene prvih 200m. Odlazim i ja da vidim, djeluje izvodljivo. Pakujemo opremu i krećemo u smjer.
Zbog hladnoće ne otimam se sa Dejanom oko preuzimanja naveze, već mu je rado prepuštam. Stijena je dosta krušljiva, i to me najviše brine.
Prvi cug od 50m je lagan oko III, preko dvije travnate terase. Zatim slijedi drugi eksponirani cug ocjena V veoma krušljiv, nalik žlijebu, u njemu ostavljam klin u najtežem detalju.
Treći cug ide grebenski IV-. Grebebom krušljivim, zatim slijedi vertikalno penjanje narednih 70m. Četvrti cug V-, 25m, u drugoj polovini cuga ostavljam još jedan klin.
Peti cug koso desno, nalik rampi 50m V. U tom dijelu zatičemo 3 korozirana klina, rekao bih da su stari 50-70god. Tu smo malo razočarani, jer smo željeli da ispenjemo prvenstven smjer. Međutim samo na tom cugu zatičemo klinove i niđe više ni prije ni poslije, velika je to stijena i više varijanti smjera može da se ispenje.
Šesti cug 50m IV, detalj na kraju cuga V, tu sam ostavio još jedan klin.
Sedmi cug dijagonalno desno 50m lakše, III.
Osmi cug vertikalno na desno 35m, IV+, u drugom dijelu cuga ostavio klin u vertikali koja gleda na dolinu Grebaje.
Deveti cug 40m, V-, gleda na ravnu veliku kosu ploču ispod nas, ostavio klin u prvoj polovini.
Deseti cug izlazak na sami vrh, 50m, III.
Dejan je vodio navezu duž cijelog smjera. Smjer koji nam nije dao oduška malo više od 6 sati. Konstantni adrenalin u vertikalama veoma krušljive stijene.
Na vrhu kao i uvijek, oduševljenje i rasterećenje poslije uspješnog, i prije svega bezbjednog ispenjavanja ove grandiozne stijene Karanfila. Sastav ovih stijena po nama važi za najteži u Crnoj Gori, zbog svojih vertikalnih hvatova, procjepa, pukotina, krušljivosti, trave…
Na vrhu provijava sitni snijeg, hladno je, pravimo nekoliko fotografija, objedujemo nešto hrane što smo ponijeli u ruksaku i započinjemo slilazak planinarskom stazom.
Deša predlaže da spakujemo kamp opremu i da idemo istog dana kući. Ali zbog napora i avanture alpinističke na Kolatama prošle sedmice, predlažem mu da ostanemo još jednu noć, odmorimo se malo i sjutra dan odmorni trećeg dana krenemo kući. Tako i biva..Jedino što nam je tokom noći bilo dosta hladno u nekim vrećama za dvije sezone, ne znajući da će biti baš zimski uslovi. Poslije odmora od 12 sati, trećeg dana krenuli smo prema dolini Grebaje.
A onda u Plav da se vidimo i ispričamo sa našim prijateljem Rasimom Muminovićem na ručak u restoranu “Aqva”.
Ovakve alpinističke avanture su najbolji vid obnavljanja dobre energije, psihofizičkog stanja i osjećaja slobode.
Naveza: Dejan i Rajko Popović
Rajko
