"Traverziraj sokole"
prokletije
maja forca -fortit
Prokletije 15-16.03.2026.
Maja Forca/Fortit 2390mnm
Prvo penjanje sjeverne stijene Fortita zimi.
Popeli smo se našim ljetnim smjerom “Traverziraj sokole” (VI- / IV) 400m, M6-, 6h.
Tako da je ovo prvo ponavljanje smjera zimi i ujedno prvenstveno penjanje sjevernog lica zimi.
Naveza: Dejan i Rajko Popović
Pauza od penjanja u trajanju preko mjesec dana, je produkt zdrastvenih problema kod mene, a kod Dejana povreda na radu.
Ova alpinistička avantura je bila test da provjerim svoje fizičko stanje poslije terapije, manjeg zahvata i oporavka..
U dolini Grebaje dočekuje nas dosta visoka temperatura vazduha 12°C, s obzirom da kalendarski zima još traje.
Opasnost od odrona i lavina je visoka. Što i možemo čuti u liticama obližnje Volušnice dok se presvlačimo pored auta.
Imamo u planu dvije varijante za penjanje, jedna je prvenstven smjer u Karanfilima ako bude dovoljno snijega i leda, ili sjeverno lice Fortita..
Prilikom pristupanja stijeni, podno Prijestola, na velikim sniježnim dinama napravismo pauzu da dronom osmotrimo prvu varijantu. Okom drona vidjesmo da nijesu dobri uslovi, a ni bezbjedni za penjanje, sem možda sjevernih strama.
Držimo se podalje od zapadnih litica Prijestola dok napredujemo prema Fortitu, zbog čestih odrona.
Za kampovanje smo uzeli stari dobri provjereni šator, koji svojom niskom cijenom opravdava povjerenje i udobnost najskupljeg
U miru Prokletija nije problem zaspati i u 18:00h, da bi ustali u 3:00h i što bezbjednije popeli stijenu dok je temperatura u minusu, i time odagnali opasnost od lavine, odrona ili pucanja sniježnih streha koje su baš iznad smjera.
Drugog dana po mraku orjentišući se prema Ropojanskim vratima idemo u već dobro poznat smjer “Traverziraj sokole” kojeg smo popeli ljeta 2023. godine.
Prvih nekoliko dužina penjemo sniježni nagib 45°- 60°.
A onda nekoliko cugova kombinacija stijene, snijega i leda, težine od M3 do M6-.
Na najtežem detalju ostavljamo jedan klin i jedan anker sa sidrišnom pločicom.
Traverzu po kojoj smjer nosi ime prelazimo tako što Dejana osiguravam na postojeći anker dok penje i otpenjava prelaz preko traverze, a ja kao drugi traverziram preko bočno zategnutog užeta i tako savladavamo čistu vertikalnu stijenu. Poslije koje pravolinijski penjemo dvije dužine težine M5 pa na razvedenu stijenu strmom sniježnom kosom do strehe i preko nje na zaravan ispod vrha. Na njoj kratki odmor, pa završno blažom strminom do na vrh. Ukupno 6 sati penjanja.
Sunčevi zraci na vrhu vraćaju toplinu u tijelu, a pogotovo u prstima na rukama, poslije ledene sjeverne strane.
Silazak izvodimo zapadnom stranom, na dva mjesta abzejlujući niz uže, iako je moguće i otpenjavati..
Preko valovitih sniježnih površina stižemo u kamp u 13:00h.
Dosta iscrpljen, skidam sa sebe pojas i cipele, uvlačim se u vreću, obasjan suncem..Dejan kuva čaj i paštu da se malo okrijepimo. Pokušavajući za to vrijeme da ne zaspim..
U planinskoj tišini, topli obrok i čaj, samo su dodatno doprinijeli da utonemo u popodnevni san.
Buđenje u ambijentu sniježne bjeline, okruženi šiljatim vrhovima koji se izdižu u impresivnim visinama, nazubljeni, sve oštriji jedan od drugog, izranjajući iz dubokih sniježnika. Plavetnilo neba šara poneki manji oblačić, štiteći nas pretjeranog žarenja sunca u šatoru.. Blagi povjetarac pomijera mrežicu na šatoru kroz koju se probijaju sunčevi zraci.. Čuje se samo poneki mukli zvuk aviona u visinama iznad robusnih Prokletija..
Ovakav mir i sloboda su luksuz u današanjem vremenu!
Tih sat vremena sna, daju nam snagu da se spakujemo i istog dana vratimo kući, iako je bio plan da još jednu noć ostanemo na Prokletije.
Rajko
