"Direktni smjer"

durmitor

sjeverna stijena šljemena

DURMITOR 29-30.06.2023.

U sjevernoj najeksponiranijoj stijeni Šljemena(2420m), ispeli smo tradicionalnom alpinističkom tehnikom “Direktni smjer” VI, 420m, 7h.

Smjer su prvi ispeli Austrijski alpinisti 1954god Heinz Waldner i Willi Knabel. Kriterijum ocjenjivanja tad je bio veoma visok, kada je najveća ocjena bila VI. Te bi ta ocjena danas bila minimum VI+. Stijena veoma krušljiva. U smjeru smo naišli na jedan klin iznad uskog kamina, prvih penjača. Naših klinova smo ostavili u smjeru 4. I to u najtežim detaljima.

Dejan je vodio navezu i insistirao da penjemo u običnim Mckinley gojzericama, da bi bili ravnopravani sa tim prvim penjačima, s polovine prošlog vijeka.

Dvoumili smo se da li da penjemo “Bebijev smjer” V , smjer u kojem je nastradao alpinista Josip Komnen zvani Bebi 1949god. Ali smo se odlučili za Direktni zbog jače ocjene.

Naveza: Dejan i Rajko Popović

Alpinističku avanturu započinjemo kao i mnogim prethodnim, a to je da se parkiramo autom blizu skijališta Savin kuk. Pa kroz šumu stazom u pravcu Kalice.

Kroz četinarsku šumu od ranije znam da ima dosta komaraca, te stoga uzimam sa sobom sredstvo protiv komaraca u vidu spreja. Poslije pola sata koračanja kroz šumu, već se mali roj istih formira oko nas. Prskamo se sprejem i držimo ih na distanci od naših tijela. Usput zatičemo dvoje stranaca kako se vraćaju iz pravca u kojem mi idemo. Muškarac non stop maše rukama, očigledno da i njima komarci kvare užitak hodanja kroz izuzetno lijepu četinarsku šumu. Međutim ta pošast nestaje pri izlasku iz šume na 1800mnm. A slijedi druga, muve.

Već na 1900mnm osjeća se hladniji vazduh i nema prisustva nikakvih insekata. Osjeća se planinski spokoj, sa nekoliko divokoza u blizini.

Uveliko vidimo impresivnu sjevernu stijenu Šljemena u centralnom dijelu đe je najveća vertikala, i u njoj jasno vidljiv kamin u gornjoj barijeri kuda ide Direktni smjer.

U udolini između sipara na bezbjednom mjestu, tražimo travnati dio na kojem bi mogli postaviti šator. Dejan predlaže jedno mjesto, ja drugo..pronađosmo sasvim treće. Okruženi četinarskim krivuljama i kamenjem smjestismo se na udobnom mjestu. Primjećujemo malo gnijezdo tik pored šatora i u njemu 4 plava jajeta, nadam de da nećemo uznemiriti vlasnike, naprotiv, boravimo u dobrim susjednin odosima.

Temperatura vazduha je oko 7°C. Da bi nam bio još ljepši i topliji ugođaj palimo vazru od suvog i trulog drveća četinarske krivulje.

Sjedimo oko vatrice, spremamo večeru i osmatramo stijenu.

Uočavamo prednosti ljetnih u odnosu na zimske avanture, jer smo u februaru na istom mjestu postavljali sklonište od snijega(bivak), kada smo takođe penjali sjevernu stijenu Šljemena. I koliko je drugačija konfiguracija terena prekrivena snijegom.

Razmišljam dok sjedimo ispred šatora ugrijani vatrom, jesam li se prevario što sam uzeo ljetnu vreću? Ipak nijesam, u šatoru je bilo veoma udobno i toplo tokom cijele noći.

Ujutro se budimo u 5h. Spremamo doručak i sve što nam treba ponijeti za uspon, a to je prvenstveno voda. Uzimamo 5 litara sa sobom u manjem alpinističkom ruksaku.

Uvijek izjutra se osjećam kao da nijesam dovoljno odmoran za uspon, sve dok koračanjem do ispod stijene malo se ne razbudim i zagrijem.

Već kad se ispenje cug ili dva onda postaje rutina penjanje.

Dejan insistira da vodi navezu. I to predlaže da penjemo u gojzericama iako na pojasu imamo penjačice. Da vidimo, da li možemo da ispenjemo ovaj smjer kao i prvi penjači prije 79god, takođe u gojzericama.

Ulaz ispod stijene je nezgodan zbog snijega koji zatvara ulaz u smjer. Nekako ga zaobilazimo i započinje penjanje.

Prvi cug u dužini od 60m je lagan, ocjena III.

Drugi cug izlaz iz rampe lijevo gore 30m ocjena IV-.

Treći cug 40m veoma krušljiva stijena ocjena V.

Četvrti cug 40m kroz raspuklu stijenu ocjena IV- sa detaljima V.

Peti cug ulaz u veliki žlijeb 45m ocjena III-IV.

Šesti cug 40m IV+ izlaz iz raspukle stijene, sidrište ispod ogromne stijene 150m visine i glavnog problema u smjeru.

Sedmi cug 40m ocjena VI. Penjanje veoma eksponirano do kamina. Predlažem Dejanu da obujemo penjačice, ali ne posustaje u namjeri da u gojzericama ispenje smjer. Veoma je krušljiva stijena, padaju često krši, eskiviram kamenje koje pada, jer se nalazim ispod njega.

Osmi cug uski kamin 30m ocjena VI. Kamin veoma uzak, a još i vlažan u unutrašnjosti od kiše koja je padala prije dva dana. Dejan nekako uspijeva da ga savlada. Dolazi red na mene. Trebam i ruksak nekako iznijeti, nemoguće je, u jednom dijelu kamin je širok toliko da mi kaciga kači obodom o stijeni. Koristim svu svoju snagu, ali ne ide, klizaju cipele. Odlučujem se da penjem po izlaznom dijelu kamina, đe je šire i suvo, iznad direktne vertikale od 300m. Tako nekako uspijevam da se iskobeljam do sidrišta. U tom dijelu ostavio sam tri klina, ne želeći da ih vadim, a neki i zbog nemogućnosti da mu priđem. Na izlasku iz tog uskog kamina uočavamo i stari klin kako su i opisali prvi penjači.

Naredna dva cuga po 30m i 35m je ocjena V+, takođe dosta teško penjanje kamina i veliki rizik od pada kamenja, što se i desilo u jednom dijelu, pao je krš na Dejanovo upozorenje, skupio sam se i zaštitio lice, manji kamen me je pogodio u šaku, da se nijesam zaštitio rukama, pogodio bi me u lice. Pomislih od bola i utrnulosti da mi je napukla kost od malog prsta šake, međutim ipak nije, samo manja ozleda. U donjem dijelu stijene dosta puta sam eskivirao pad kamena, ali u ovom kaminu nemam mogućnosti zbog skučenosti da eskiviram kamenje. Zato predlažem da penje kraće cugove. U ovom cugu ostavljam klin.

Jedanaesti cug izlazimo iz kamina i penjemo završni cug do vrha 30m ocjena IV.

Na veliku radost poslije 7h penjanja izlazimo na sam vrh najeksponiranije stijene ogromnog pojasa sjeverne stijene Šljemena.

Trenutak kada se osjeća moć sadašnjeg trenutka, to jest kada po ko zna koji put shvatimo kako je život lijep i kako ćemo poslije ove kao i poslije mnogih prethodnih da u uživamo u njemu, svkesni ljepote samog života, još kad znaš što ti on sve nudi. A da bi probudio to i sebi i shvatio koliko je zapravo lijep, treba prolaziti kroz ovakve i slične adrenalinske aktivnosti.

Silazak sa vrha do kampa izvodimo abseilom kroz Ždrijelo đe su sajle instalirane, pa drugom sajlom niz Savin kuk u pravcu Kalice jos tri put na abseil, i siparima do kampa.

U kampu kao po običaju, Deša mi ne dozvoljava da duže odmaramo, nego da se poslije kraćeg odmora pakujemo i idemo kući zbog obaveza.

Ipak koristim trenutak da skuvam sebi kafu, izvalim se na podlozi uz neki prirodni naslanjač za leđa i uživam u ispijanju kafe…

Predveče laganim hodom markiranim stazama idemo u pravcu skijališta Savin kuk, đe nas čeka auto, a onda u restoran Gnijezdo nadonak Šavnika na večeru.

Rajko

"direktni smjer"

durmitor

sjeverna stijena šljemena

strane

kontakt

Social Media