"Đetiću moj"
prokletije
maja bojs
PROKLETIJE 3-4.08.2023.
U sjevernoj stijeni vrha Maja Bojs 2461mnm, ispeli smo tradicionalnom alpinističkom tehnikom prvenstven smjer “Đetiću moj” VI-/IV, 620m, 8h.
U ovoj stijeni već ima jedan smjer kolega alpinista iz Srbije “Dijagonalisimo” V, zato smo išli lijevo od njihovog smjera tik uz veliki kamin-klanac.
U smjeru smo ostavili 3 sidrišne pločice, 3 pješčana sata i 1 klin.
Naveza: Dejan i Rajko Popović
Sjećajući se ranijih naših aktivnosti u planini, pogotovo na sjevernim planinama, došli smo do zaključka da smo tad bili konstantno fizički pripremljeni, jer smo odlazili na sjeverne planine jednom u 10 dana. Ovog ljeta smo održali kontinuitet pa to biva jednom u 15 dana, jer su ipak ove alpinističke avanture zahtjevnije.
Ovaj put nas je primamila Dolina Ropojana i njen neiscrpni vertikalni arsenal vrhova, litica, grebena i slično.
Na vrh Maja Bojs nikad nijesmo bili, i neće nam biti prvi put da se do nekog vrha prvi put domognemo sjevernom stijenom.
Fotografije stijene i fotografiju smjera alpinista iz Srbije našli smo na internetu. Uz malo logistike bilo nam je dovoljno da se odlučumo za tu stijenu, i ujedno da ispenjemo neki smjer preko 500m.
Pristupačnost Prokletijama je mnogo bolja i brža preko Albanije, te tako dobro naspavani oko 12h krećemo iz Cetinja za Vusanje.
U Vusanju, tačnije kod prijatelja Adisa u prirodnoj hladovini njegovog restorana tik pored Grlje, svraćamo da se javimo i da ručamo prije odlaska Dolinom Ropojanom u avanturu.
Adis kao i uvijek ne dozvoljava da platimo ručak. Poslije dobrog ručka i odmora idemo da pokušamo autom da dopremo što dublje dolinom u planinu i olakšamo sebi nošenje tereta 25kg po osobi, samo vode nosimo po 6-7 litara.
Uspijevamo samo 2,5km da prođemo autom, u daljem dijelu put je razroljan sa dosta isturenih krša.
Plan je da idemo preko presušenog Ropojanskog jezera u Albanski katun, a sa njega lijevo uz brdo do pod stijene, nadomak sjeverne strane Maja Bojsa.
Visoka je temperatura vazduha, na sebi od garderobe imam samo biciklističke kratke gaće i cipele.
Poslije 2 sata hoda stižemo do iznad katuna, već usmjereni uz brdo do pozicije đe ćemo da postavimo šator. Uočavam još iz niže tačke dvije ogromne četinarske Munike, da ispod njih na strmom terenu uz pomoć kamenja, suvog granja, lišća, kao i grančuca sa listovima, napravim ravnu platformu. Tako i radim po dolasku, a ujedno da nam stabla Munike budu štit u slučaju pada kamenja sa vertikalnih visokih litica koje se nalaze 50m iznad kampa.
Za to vrijeme Dejan odlazi sa dvogledom da izvidi sjevernu stijenu Maja Bojsa, kuda bi sjutra ujutro rano mogli ispenjati prvenstnen smjer.
Dok postavljam platformu i šator, čuju se ovce u blizini, spuštaju se sa planine, doziva ih stočar iz doline, đe se nalazi izuzetno lijep predio katuna.
Već je 20:15h, polako počinje da se smrkava. Dejana još nema, počinjem da se brinem što se nije vratio.
Uzimam čeonu lampu i štap. Brzim korakom krećem uz brdo i taman kad počinjem sa dozivanjem, vidim mu siluetu u daljini.
Noć je mirna i topla, na šatoru ne stavljam drugi sloj pokrivača.
Platforma nije posebno udobna, ali će poslužiti. Spremamo gotovi pasulj na gorioniku i poslije večere oko 21h idemo na povečerje. Ja nešto čitam, a Deša igra kviz Slagalicu na telefonu, sve to biva kratko, opijeni planinskim vazduhom i pozicijom na kojoj se nalazimo brzo tonemo u san. Koliko je toplo ne uvlačimo se u ljetnje vreće..
U 4h budi nas alarm sa telefona.
Koliku svjetlost daje mjesečina, izgleda kao da je već svanulo.
Sve je mirno, uživamo u jutarnjim trenucima uz kafu i ovsenu kašu.
Toplo je, sjedimo ispred šatora, budi se novi dan.
Predstoji nam priprema za pokret sa potrebnom opremom za penjanje i minimum 5 litara vode. U ovim vrelim ljetnjim danima se brzo gubi tečnost, nikad ne znamo koliko ćemo ostati u stijeni, tako da vode nikad nije previše.
U 5:30h krećemo iz kampa preko sipara do pod stijenu. U tom kotlu se nalazi veliki sniježnik. Ne želimo preko njega da hodamo već se tik uz njega stijenom približavamo do mjesta odakle počinjemo sa navezom i penjanjem.
Prvi cug je kompaktna stijena, izbrazdana od kiša i sniježnika, nalik rebrima od radijatora.
1. Cug 50m ocjena III. U njemu ostavljam “pješčani sat”.
2. Cug dijagonalno lijevo lako do raspuklog žlijeba 45m ovjena II.
3. Cug 45m ocjena IV
Stijena dosta krušljiva u daljem penjanju.
4. Cug raspuklinom gore 20m ocjena V-, dalje 25m IV.
5. Cug 45m žlijebom III+.
6. Cug izlazak na manju terasu sa koje slijedi penjanje pravo gore tik uz veliki kuloar, 40m IV+.
7. Cug 40m IV , ostavljamo sidrišnu pločicu na sidrište.
8. Cug najteži, u cugu ostavljamo jednu sidrišnu pločicu i jedan klin. Cug ide pravo gore eksponirano po razvedenoj stijeni.
9. Cug 40m IV, izlaz na terasi đe se smjer srijeće sa smjerom “Dijagonalisimo”, alpinista iz Srbije. Uočavamo komad užeta preko isturenog šiljatog kamena desno dolje.
10. Cug naš ide lijevo 45m III, pa gore golim stijenama đe ocjena prelazi u peticu.
11 Cug, dijagonalno blago lijevo preko zdravih kamenih ploča tik uz veliki kuloar 45m IV+.
12. Cug, 45m V, zdrava stijena, pravo gore po golim vertikalnim pločama, i žljebovima, ostavljamo sidrišnu pločicu u cugu.
13. Cug, kroz zdravu otvorenu raspuklinu 20m V, pješani sat, zatim 20m IV.
14. Cug 45m III, pješčani sat, izlazak na greben, 80m desno od vrha Maja Bojs.
Zatim krušljivim grebenom do vrha.
Kao i uvijek osjećaj ispenjanog prvenstvenog smjera je na vrhuncu. Čestitam Dejanu na idealnom vođenju smjera i uočavanju linije iz podnožja dan ranije.
Stijena je bila umjereno krušljiva.
Na vrhu zatičemo planinare koji su došli na vrh južnom planinarskom stazom.
Vrućina je velika na vrhu, u smjeru je bila idealna temperatura i debela hladovina.
Osvježavamo se vodom iz ruksaka koje iz predostrožnosti uvijek ponesemo i više nego što nam je potrebno, vođeni iskistvom u nekim avanturama kada smo bili dobro dehidrirani.
Povratak izvodimo planinarskom rutom ka jugu. A onda preko prevoja desno markiranim stazama do albanskog katuna, iznad kojeg smo postavili kamp.
Dosta brzo se spuštamo 1200m niz planinu.
Dejan predlaže da on pođe uz sipar 350m visinske razlike, da ne bi ostajali još jednu noć, da spakuje kamp opremu i donese je u ruksacima, a da se ja za to vrijeme odmorim na livadi katuna za predstojeće pješačenje 5km do auta.
Prihvatam predlog, jer me umor stigao. A stalno govorim da ćemo ovakve avanture izvoditi na tri dana zbog teškog pristupa stijeni, vrućine, a ujedno i uživanja u planinskom spokoju.
Oko 21h stižemo u Gusinje gladni kao vukovi iz gore, odlazimo u restoram “Napolis” na provjereno dobru pečenu teletinu.
Rajko
