EIGER- MÖNCH
ŠVAJCARSKA
Članovi ekspedicije: Vuk, Dejan i Rajko Popović Alpinistički klub “Slobodni Penjači Cetinje” Jun 2018
Jednim dijelom uspjesna ekspedicija, a drugim neuspjesna .Uspjesan je bio uspon na Monch 4107 mnv grebenom (blazi vid alpinizma) . A onaj surovi klasicni alpinizam u sjevernoj strani Eigera neuspjesan. Posljednji problem alpa , koji je prvi put ispet 1938 god. Stijena 1800m visine rang V+ duzina smjera preko 2500m . Smjer o kojem je snimljno nekoliko filmova po istinitom dogadjaju.
Odustali smo na 3070mnv poslije 7h penjanja . Ovog puta najveci razlog odustajanja je opasnost od kamenja koje je cesto padalo niz liticu , uslijed visoke temperature i topljenja snijega . To je najveci razlog odustajanja pored svih drugih opasnosti koje vrijebaju dok se penje ova ogromna stijena klasicnom alpinistickom tehnikom. Stepen opasnosti je bio veoma visok , i ovo je avantura u kojoj smo najvise do sada rizikovali. Pored silne paznje koju smo usmjeravali na djelove koji su ocijenjeni sa V , potpunu konfuziju i dramu stvaralo je zujanje i frkćanje kamenja koje je padalo sa ogromne visine. Nekad ne bi ni culi dok ne bi udarili lijevo i desno od nas . Nedje na 3070mnv donosim odluku da nije vrijedno zivota. Dejan je imao zelju da nastavimo , taman se bio navikao na penjanje djelova IV do V …Bas smo se tehnicki bili pripremili za rang V koliko je i najveca ocjena Eigera (to jest rute Hickmaer). Za 3 dana boravka u podnozju Eigera niko drugi sem nas nije penjao stijenu..
Vjerovatno dosta ljudi ne zna o kakvom usponu je rijec ..Opisao bih to ovako ljudima koji ne poznaju ovaj klasicni alpinizam , konkretno mislim na sjeverno lice Eigera..To vam je kao da penjete neki neboder od 600 spratova , savladavate ga tako sto se na nekim djelovima penjete uz gurlu ili gromobran , na neka mjesta uz pozarne stepenice , nedje sa terase na terasu , a da vas za to vrijeme neko sa prozora gađe kamenjem i ledom.
Cetri mjeseca pripremali smo se za ovaj smjer , peli nekoliko smjerova u duzini od 200 do 400m ocjene od V do VI+ , trcali po planinskim stazama , trenirali na opremljenim stijenama , boldering , teretana …
Na ovaj uspon smo trebali da krenemo jos prije 20 dana , ali promjenljivo vrijeme nije dalo. Znali smo da se ljeti bas ne preporucuje penjanje ovog smjera zbog odrona , nismo ocekivali da ce biti ovako cesti.
Da ekspedicija ne bi bila bas neuspjesna , treceg dana Vuk i ja uspjsno penjemo obliznji vrh Monch 4107m grebenom. Sto je Vuku pricinilo veliko zadovoljstvo.
U nedjelju 17.06 krecemo na put za Svajcarsku. Clanovi ekspedicije Vuk , Dejan i Rajko.Plan je da penjemo sjeverno lice Eigera Dejan i ja , a Vuk da bude u kampu na proplanku u podnozju sjeverne stijene Eigera. poslije 18h voznje i jedne prespavane noci u Italiji stizemo u Grindelwald , Svajcarska.
Spremamo stvari i ukrcavamo se u vozic koji nas vozi do Eiger glecer na 2300mnv . Tu izlazimo i pjeske se spustamo na 2150mnv u podnozju Eigera dje postavljamo kamp , sto je i zabranjeno , ali penjacima ove stijene tolerisu
Na mjesto dje postavljamo kamp nema nikoga sem nas , sto me po malo i cudi.. Dok postavljamo kamp vec se cuje kamenje kako se valja niz liticu Eigera , djeluje malo zastrasujuce. Plan je da odemo na spavanje oko 17h da bi se sto vise odmorili do 2:30 h kada planiramo da ustanemo , dok je jos hladno i savladamo barem prvih 400m bez bojazni od odrona.
U2:30h budi nas alarm , sve je mirno noc je vedra , jedino se cuju neki vodopadi u podnozju Eigera dje je temperatura iznad 0 . Spremamo opremu , doruckujemo i oko 3:45h krecemo do podnozja smjera.
Dok hodamo pomislih dosao je napokon i taj dan koji smo dugo iscekivali i za koji se zestoko pripremali zadnjih 4 do 5 mjeseci. Ulazimo u smjer na nekih 2200mnv i penjemo prvi cug IV .
Dosta dobro nam ide , na tim djelovima skoro da i nema snijega . Stijena je mokra u tom dijelu ..Poslije savladanih 300m svice dan , jos bolje uocavamo smjer kako idemo visocije , sve vise klinova i opreme primjecujemo u smjeru i tako se lakse orijentisemo . Poslije ispetih 500m sunce je vec uveliko pocelo da obasjava vrh kada i pocinje drama . Kamenje je pocelo da se obrusava sa litice inad nas nekih 300m . Jutarnju sablasnu tisinu u stijeni Eigera narusio bi jeziv zvuk kakav je izazivao kamen koji bi pao sa ogromne visine probijajuci vaduh velikom brzinom i stvarajuci jeziv zvuk ..
Kada zafrkce ili zahuci znali smo da je veliki kamen , a manji zazvizdi ..Najjezivije bi bilo kada se prolomi zvuk poput grmljavine , tad bi se pokrenula gomila kamenja , sto je bio jasan znak da se sklupcamo u stijeni i jedan drugome dovikivali da se sakrijemo koliko god moze uz stijenu. U tim trenutcima bi zanemarili svu tezinu samog penjanja djelova koji su ocijenjeni IV ili V sa sve opremom i ruksakom pored straha od udara kamena . Bili smo izlozeni ogromnom riziku , nasto nijesmo mogli da uticemo , vec da sto prije savladamo dio do traverze i samim tim se sto vise podignemo vertikalno..
Desa penje prvu V koja je pod velikim nagibom , olaksanje je da ima dosta zakucanih klinova i samim tim uliva sigurnost da cesce postavlja medjuosiguranja.
Dok tako penjemo svakih 15min kad cujem zujanje krsa povikao bih “cuvaj” tad bi se obojica priljubili uz stijenu pa dje pukne. Nekad bi udario pored nas , a nekad bi nas preletio. Kako napredujemo visocije sve vise vode kaplje sa litice , na neka mjesta i manji vodopadi.
Oko 10 casova smo vec blizu 3000m . Nailazimo na ledeno polje koje je pod nagibom preko 50 stepeni , povrsinski sloj je goli led i ono se topi kao i ostala iznad nas. U tom trenutku ponovo odron koji izaziva jezu svojom bukom , po kacigi udaraju sitni kamencici , govorim sebi ovo je kraj , nije vrijedan zivota ovaj smjer . Znajuci da su neke prve naveze stradale bas od ovakvih odrona , donosim konacnu odluku da odustanemo . Dejan tesko podnosi da odustanemo kad je vec savladao neke teske djelove u smjeru , ali na moje insistiranje i na sagledavanje okolnosti shvata da nije vrijedno ici dalje .
Nije bilo svejedno vratiti se sa visine od 3070mnv poslije skoro 7h penjanja . Spustali smo se uzadima sve do otvora u stijeni na nekih 2700mnv .
I tako dok smo se spustali niz uze od sidrista do sidrista ponovo se sa litice cula jaka huka u probijanju vazduha , a zatim sve jaca , podignem pogled i vidim tri crne siluete, prvo pomislih vidji kolike vrane , kad ono 3 base letača bacili se niz liticu sa sve specijalnim odijelima nalik slijepom misu u slobodan pad nekih 2000 do 3000m i tek iznad nekih strmih pasnjaka otvorise padobrane .. Pomislih , pa danas na ovoj litici nijesmo mi jedini ludaci ..(poslije smo vidjeli da se penju zapadnom stranom koja je mnogo laksa za popeti i sa litice 300m ispod vrha koriste poziciju za skok).
Sve ove okolnosti sto su se izdesavae tog jutra su nalik nekom snu , vise kosmaru. Za razliku od prosle godine ovog puta nalazimo otvor u stijeni , nije zameten snijegom i samim tim smo postedjeni spustanja jos nekih 500m.
Otvor je povezan sa turistickim vozicem koji saobraca kroz stijenu Eigera do velikog glecera, iako to nije predvidjena stanica u tunelu pod velikim nagibom , na nas signal lampom vozic ipak staje i prevozi nas do stanice Eiger glecer. Masinovodja i kondukterka su veoma ljubazni i zabrinuto nas pitaju je li sve u redu i jesmo li povrijedjeni , cak nam daju cokoladice …
Oko 12h stizemo u kamp dje nas sa ogromnom brigom ceka Vuk . U kojoj smo zurbi i panici bili tokom penjanja zbog odrona nismo imali vremena da iz ruksaka izvadimo radio stanicu preko koje smo trebali da budemo u kontaktu sa Vukom .
20.06 odlazimo iz kampa i pjesacimo do stanice Kleine Schedegg 2061mnv , na kojoj se razdvajamo .Dejan sa dijelom opreme odlazi vozicem u Grindelwald , a da bi i Vuk penjao u ovoj ekspediciji odlazimo on i ja takodje vozicem na visociju tacku , na veliki glecer 3400mnv odakle penjemo susjedni vrh Monch 4107mnv .
Na toj krajnjoj stanici i u samom vozicu primjecujemo mnostvo japanskih turista . Odusevljavamo se prizorom sto su sve svajcarci napravili i sagradili u tim tunelima kroz Eiger , kao na primjer panoramne terase na 2860m i 3160m odakle puca pogled na sam ambis silnog Eigera . Prozori na 2860m se nalaze nekih 200 m lijevo od rute koju smo penjali predhodnog dana ..Dok stojim na toj terasi uocavam grimase i uzdahe turista pri samom pogledu na taj ambis .
Vuk je ranije gledao neke video klipove sa uspona na Monch i otprilike je znao sto ga ceka . Dok smo prilazili samom grebenu srijecali smo vodice koji su se vracali sa vrha opremljeni svom alpinistickom opremom , tako da sam predpostavio da se radi tehnicki o malo ozbiljnijem usponu . Sobzirom da smo mi krenuli na uspon u 12h vecina njih nam je savjetovala da ne krecemo tako kasno . A ja sam u sebi samo prokomentarisao kad bi znali dje sam juce bio ne bi ni pomislili da nas tako nesto savjetuju . Meni je uspon na Monch poslije sjeverne strane Eigera bio kao jedan laki uspon , mislim tehnicki .Bilo mi je posebno drago zbog Vuka i samog kluba sto smo otisli na ovaj uspon .
Poslije svladanog grebena nekih 200m ispod vrha naisli smo na snijezne nozeve preko kojih se islo sve do vrha.Na nekim djelovima sirina staze nije prelazila 20cm dje je Vuk poslije duze pauze u alpinizmu osjetio istinski adrenalin.
Na vrhu je bio veoma srecan kao i ja , odakle se ukazivao pogled na ogromne svajcarske alpe , na silne glecere i vrhove.
Tokom silaska sa Moncha pocelo je da se pogorsava vrijeme i pri samom povratku na glecer pocela je sitna kisa. Osjetno iscrpljeni stizemo na zadnji vozic i spustamo se u Grindelwald dje nas ceka Dejan. Po silasku sa visine preko 4000mnv na 850mnv pojacava se apetit za hranom i odlazimo u restoran u samom centru dje sabiramo utiske i odmaramo poslije veoma uzbudljive avanture.
Ovom avanturom kao i vecinom nasih ekstremnih avantura izvlacimo veoma veliku pouku kako treba uzivati u svakom trenutku svog zivota i kako je zivot jedna lijepa avantura. Osjecaj koji se javi onog trenutka kada smo usli u otvor u stijeni i samim tim se spasili nekih vecih povreda ili eventualno smrti je jedno prosvjecenje i zelja za jos ljepsim i plemenitijim nacinom zivota.
Ucesnici avanture: Vuk , Dejan i Rajko
Ovu ekspediciju kao i sve dosadasnje finansirali smo sami.
Rajko
