"jama U MAJSTORIMA"
MAJSTORI, LOVĆEN
Jama u Majstorima -320m LOVĆEN 18.12.2019
Spuštanje u jamu do 320m dubine.
Avantura kojom testiramo svoje psihofizičke sposobnosti.
Zaista je i bilo tako, toliko težine užadi donijeti do same jame, iznijeti iz jame, uspeti se uz uže toliko metara, blaža hipotermija od kapavica hladne vode i neizbježni adrenalin koji dodatno iscrpljuje. Dugo nijesmo imali ovako zahtjevnu avanturu, koja je zahtijevala veoma dobru fizičku spremu da se za 10 sati spušti i ispenje toliko vertikala u veoma nepristupačnim uslovima.
Jama je ispitana od strane speleologa iz Srbije. 2002god ispitana je do 290m, a poslije do 388m dubine. U tadašnjoj ekspediciji učestvovalo je 26 članova. Juče smo bili samo Dejan i ja i spuštili se do 320m dubine. Zbog nedostatka užadi dalje nijesmo mogli, jer smo neka dinamička užad koja nijesu za speleologiju postavljali duplo.
Oko 9h autom stižemo na pola puta od Ivanovih korita do sela Majstori đe se i nalazi jama. Pješice sa dosta teškom opremom prelazimo nekih 3km do same jame koja se nalazi u Južnom dijelu sela Majstori. Na samom rubu jame ostavljamo poruku na papiru da smo u jami da nebi neki slučajni prolaznik raskačio uže.
U 10h započinjemo sa spuštanjem, prva vertikala je 50m sa malo kosog terena u nastavku nekih 10m. Odmah slijedi druga vertikala 30m, opet malo strmog terena pa sljedeća 25m. Dolazimo u dijelu koji malo podsjeća na pećinu, tim dijelom koračamo 20m do sljedeće vertikale koja iznosi 35m.
A onda slijedi vertikalni sifon ukupno 130m, sa 4 male terasice to jest zaglavljene stijene sa kojih smo navezivali sidrišta. Taj dio je najteži i najzahtjevniji. Speleolozi koji su je tad ispitivali s pravom su taj dio nazvali kišna dvorana. Dok smo izvodili spuštanje tog sifona bili smo non stop izloženi kapanju vode sa ogromne visine te uske dvorane. U daljem nastavku jama se sužava, avantura prerasta u kanjoning, sve više vode se sliva, ali barem u tom dijelu nema kapanja.
Idemo dalje novom vertikalom od 20m kroz uži dio i provlačenje kroz dio tek toliko da čovjek na bok može proći. Do ovog speleolozi iz Srbije 2002god su došli, a par godina kasnije nastavili do 388m dubine.
Prolazimo taj dio i savladavamo još nekih 10m i dolazimo do nove vertikale od 20m poslije koje se otvara ponovo veća dvorana, ali nam tu nestaje užadi. Oko 4 sata smo ukupno u jami i sa te tačke krećemo nazad.
Povratak ide kako treba sve do kišne dvorane to jeste ogromnog vertikalnog sifona đe smo izloženi konstantnom kapanju vode sa ogromne visine pri temperaturi od 6 C ,i to dok se penjemo uz užad..Dok se penjemo i nije problem, jer se penjanjem zagrijavamo, ali kada se stoji u mjesto hipotermija uzima pod svoje. Potpuno smo mokri, na 140m ispod tla u suvom dijelu jame skidamo svu garderobu sa sebe, presvlačimo suvi aktivni veš iz ruksaka, umotavamo neke djelove tijela astro folijom, kuvamo čaj i ovsenu kašu na gorioniku…Što nas zagrijava, vraća energiju i podiže moral.
Poslije pauze od 45min nastavljamo dalj. U jamu smo već 8 sati. Sve je više vlažnih užadi koje treba izvući iz jame. To stvara veliki napor.. U jamu od živih stvorenja zatekli smo dosta slijepih miševa i na samoj zadnjoj vertikali pedesetak vrana.. Tako dok penjem uz uže na toj zadnjoj vertikali prelijeću me te silne vrane, komešaju u stijeni, grakću, pitajući se odtkud ovi večeras.
Poslije nešto malo više od 10 sati u jami, napokon izlazimo na površini. Dobar osjećaj je udahnuti čist vazduh. Napolju je mrak i skoro 21h.
Na Majstorima nema telefonskog signala, i zato moramo brzo da se spakujemo i krenemo sa velikim teretom prema autu, jer Vuku smo rekli ako se ne javimo do 22h da krene prema jami i radio stanicom stupi sa nama u kontakt sa ruba jame da je nešto krenulo po zlu, ali avantura je prošla bez problema.
Ipak na putu prema autu primjećujemo dvije svjetiljke, to su Vuk I Tamara. Za svaki slučaj oni su se uputili malo ranije.
Avantura je ukupno trajala 15 intezivnih sati.
Priznajem, ovo jesu veoma zahtjevne avanture koje nose dosta rizika pogotovo ako tim čine dva čovjeka. Došli smo u neku fazu kada nam se s vremena na vrijeme traži nešto ovako da bi osjetili istinsku avanturu, da li zbog toliko tih nekih ekstremnih avantura koje su za nama, pa se ne zadovoljavamo ako to nije ovog dosega. Moje mišljenje je da speleologija nema tu energiju koju ima alpinizam, ali dobro nam i ovo dođe u jesenjem periodu na našem obližnjem Lovćenu. U svakom slučaju, osjećaj poslije ovakve avanture čovjeka resetuje da sagleda život iz najpozitivnijeg ugla i da se raduje svakom svitanju novog dana.
#speleologija #speleology #lovcen #jame #pecine #jamaumajstorima #crnagora #slobodnipenjacicetinje
