You are currently viewing JUBILARNI

"jubilarni"

durmitor

zupci

Alpinistička avantura “Jubilarni”
DURMITOR 23-24.10.2022.god.
Povodom jubilarnih 10god druženja sa planinom, opremili smo i ispeli novi alpinistički smjer u južnoj stijeni na Zupcima-DURMITOR. Nazivamo ga upravo tako “Jubilarni” VII+ , 65m.
Dva izuzetno lijepa jesenja dana proveli smo u rejonu jezera Surutka, đe nam je bio kamp i u lijevom sektoru južne strane Zubaca, tačnije na drugom zubu, gledano od Surutke s lijeva na desno, izboltovali zanimljiv smjer. Koji će zbog svoje pozicije, okrenut prema jugu, biti idealan za penjanje s proljeća, ljeta i jeseni..
Smjer se sastoji od 3 cuga. 30m V+, 25m VII+ i 10m IV.
Za penjanje ovog smjera potrebno je: uže 60m, 8 kompleta..
Lijevo od ovog smjera ima već izboltovan smjer, pretpostavljamo od strane austrijskih alpinista.(Baš taj pravac sam prevashodno zamislio iz kampa, ali eto ispostavilo se da je neko već ranije imao istu viziju rute)
Povratak sa vrha izvodljiv je abseilom istom rutom kojom se i penje.
Smjer prvi penjali i opremili: Vuk i Rajko Popović
23-24.10.2022.god.
Alpinistički klub “Slobodni penjači-Cetinje”
Ideja za boltovanjem nekog smjera na Durmitoru potekla je još dok smo penjali smjerove sa druge strane Zubaca prije par godina. Te smjerove su opremili italijanski i austrijski alpinisti.
Kad god bi pošli u tom dijelu Durmitora usput bi ispenjali neki smjer, u tim sjevernim liticama Zubaca. Čak i ljeti, uvijek bi u smjeru po malo zeble ruke i prsti.
E baš zato smo se odlučili za južnu stranu, mnogo topliju.
Vuk, Marko i ja stižemo na Sedlo prvog dana oko 12h. Sa svom potrebnom opremom pješačimo u pravcu Zubaca, tačnije tik uz jezerce Surutka postavljamo kamp na 2050mnm. Napokon da nam je kamp na ravnom travnatom terenu. Prirodno okruženje je s pravom Nacionalni park. Travnati “tepisi” , jezerce pored nas, preko jezera izdižu se Zupci..
Osmatramo koji zubac da penjemo i ujedno boltujemo. Najbolje mi se učinio drugi zub s lijeva na desno. Jer je najveći i može najduži smjer da se opremi.
Kad smo postavili kamp, raspremili opremu, ručali..krenuli smo Vuk i ja u pravcu Zubaca, a Marko da planinari na Bobotov kuk.

Penjemo se od Surutke strmim siparima prema Zupcima. Kako se više približavamo, već uočavam liniju koja bi bila izvodljiva za boltovanje smjera. Međutim kad smo prišli do pod same stijene, uočio sam baš u toj liniji kako se sijaju sidrišne pločice. Čuo sam i ranije da ima i sa južne strane izboltovan smjer od strane austrijskih alpinista, ali đe baš u ovom dijelu đe sam ga zamislio iz podnožja. Ubrzo uviđam desno od tog smjera još jednu varijantu koja bi bila izvodljiva za penjanje. Tako da zaobilazimo cijeli zub sa desne strane strmim kosama i dolazimo sa boka. Odakle započinjemo tradicionalnom alpinističkom tehnikom da se penjemo na njegov sam vrh i sa vrha da postavljamo sidrišta u pravcu zamišljene rute. Penjemo tri cuga rangove III-IV. I poslije 90m penjanja izlazimo na vrh. Vrh je sav razvaljen u velike pokretne krte stijene, vjerkvatno od groma, po boji napuklih stijena zaključujem da se to nije davno desilo. Ne želeći da bušim u tim nepouzdanim stijenama, spuštamo se ka jugu 5m i tu bušim prvo sidrište u čvrstoj kompaktnoj stijeni. Dezorjentacija je sa vrha u odnosu na ono što sam zamislio odozdo. Odakle se spuštam jos 10m niz uže da bolje uočim vertikalu. Primjećujem dobro mjesto za sljedeće sidrište i pretpostavljam da će se smjer moći penjati.

Bušim i drugo sidrište. Sa njega abzejlujemo 25m do manje terse, đe postavljamo i treće sidrište odozgo. Tu već vidim da će smjer biti interesantan za penjanje. Dok postavljam sidrišta gledam da su po liniji jedno ispod drugog. Narednih 30m slijedi većim dijelom kamin.

Na samom dnu to jest početku smjera. Postavljam još jedan anker da bi se mogla nepristupačna kosa od 30m abzejlovati.
Za prvi dan dovoljno posla smo odradili. Prije mraka spuštamo se u kamp đe nas čeka Cule.
Sjedimo na podloge ispred šatora, pričamo, kad u jednom trenutku pojavljuje se pas iz mraka. Unio je još dodatne energije u kampu…već mu tepamo Śapo. Skroman je, leži pored nas, večera sa nama..
Noć je vjetrovita, Marko spava ispred šatora u vreći. Ali hladnoća mu to ne dozvoljava sem do ponoći.
Ja sam veoma udobno spavao na travnatom terenu, a kako i ne bih, kad sam prethodnu avanturu na Prokletijama, spavao na kamenoj ploči.
Oko 7h se budim, Marko i Vuk još spavaju. Duva i dalje vjetar, čekamo da nas sunce obasja, pa da izbačimo podloge i vreće ispred šatora i da doručkujemo. Izlazim ispred šatora, dan je savršen, bez oblačka, prirodno okruženje kao u bajci, tu je Śapo, leži iza šatora..
Sunce je uveliko ogrijalo stijene na Zpcima, a i nas, te tako obasjani i ugrijani suncem doručkujemo u tom planinskom spokoju i prirodnoj ljepoti.
U 9h Vuk i ja krećemo da dovršimo smjer, a Marko da planinari na obližnji vrh Bandijerna.
Opet se penjemo siparima, pa alipinistički do vrha drugog zba. Da bi adekvatno bila postavljena međuosiguranja u smjeru, spuštam se niz uže sa jednog sidrišta do drugog, a Vuk me osigurava užetom na gornje sidrište (top rope)dok ja penjem cug.
Dok penjem bilježim magnezijumom i markerom đe je najpotrebnije postaviti anker-sidrišnu pločicu, to jest međuosiguranje. Kad ispenjem cug, tad se spuštam niz uže i postepeno bušim akumulatorskom bušilicom na obilježena mjesta i postavljam sidrišne pločice.
I tako ukupno 23 ankera i sidrišne pločice.
Za 6 sati smjer je gotov.

Povratak u kamp, malo odmora, pakovanje i pred mrak na Sedlo đe nas umorne čeka auto, a onda na večeru u Restoran Gnijezdo, nadomak Šavnika, na specijalitet kuće “Gnijezdo”(koji toplo preporučujem). Živjeli!

kontakt