"KO KAŽE DA JE ZLA"
prokletije
ZLA KOLATA
Alpinistička avantura “Ko kaže da je zla”
Prokletije-Zla Kolata-Kollate e Keqe” 14-15.09.2022.
Tradicionalnim alpskim stilom penjanja ispeli smo prvenstven smjer u sjevernoj stijeni Zla Kolate-Kollate e Keqe(2534m), na Prokletijama. Smjer nazivamo “Ko kaže da je zla” 400m, VI/V-, 5h.
Baš tako kako smo nazvali smjer, govori, da nam se planina “otvorila” i da smo uživali u penjanju. Stijena je većim dijelom čvrsta, sem pred vrh. U smjeru smo ostavili 5 klinova i nekoliko međuosiguranja u vidu “pješčanih satova”. Na skici se mogu viđeti svi detalji.
Poslije duže pauze u alpinizmu, zbog kanjoning sezone, evo nas na planinu koja definitivno ima najviše eksponiranih vrhova, stijena, litica, na Balkanu, a to su Prokletije.
Nikad nijesmo bili na Zla Kolatu 2534mnm, najviši vrh u Crnoj Gori. Odlučili smo da ispenjemo njenu sjevernu stijenu, koju smo gledali samo na fotografijama.
Prvog dana odlazimo autom preko Albanije, dosta kasno. U 14h iz Vusanja krenuli smo u pravcu Zla Kolate sa svom opremom težine oko 28kg po osobi.
U ekipi smo Dejan i ja. Trebalo je još trojica članova da idu sa nama, ali zbog obaveza nijesu mogli radnim danima da se organizuju.
S`obzirom da smo prvi put u ovom dijelu Prokletija, prvo što nam je zapalo za oko, jeste pitoma priroda, šuma i blagi nagib dobro utabane staze. Na prvoj polovini puta zatičemo nekoliko potoka, ne znajući za to, kod sebe u ruksacima nosimo po 6 litara vode.
Poslije pola pređenog puta, uočavamo Dobru i Zla Kolatu. Usput ima dosta pećina, idealnih skloništa u slučaju grmljavine i padavina.
Poslije pola pređenog puta, uočavamo Dobru i Zla Kolatu. Usput ima dosta pećina, idealnih skloništa u slučaju grmljavine i padavina.
Poslije skoro 5h stižemo na jedan manji niži prevoj između Kolata, tačnije ispod sjeverne strane Zla Kolate, odakle prije mraka možemo da uočimo stijenu i otprilike zamislimo smjer kuda ujutro da penjemo. Na 2130mnm postavljamo šator, noć je topla i mirna, uz blagi južni vjetar. Našli smo jednu malu travnatu površinu u moru kamenja oko nas i sipara. Dosta nas je izmorilo savladavanje skoro 1200m visine, pogotovo sa toliko kilograma opreme na sebi. Podešavamo alarm u 5:30h i odlazimo na spavanje već u 20:30h. Baš je udobno i tiho, najljepši trenuci u planini, ne treba puno da se utone u san. Tokom noći često se budimo od vrućine, iako je šator potpuno otvoren.
Izjutra nas dočekuju jači udari južnog vjetara. Spremamo doručak i svu potrebnu opremu za uspon.
Stijena je dosta blizu, preko sipara za za 20min već smo u podnožju stijene. Odakle već bolje možemo da osmotrimo kuda da penjemo. Uvijek prije samog prilaska stijeni fotografišem cijelu sjevernu stranu mobilnim telefonom, da bih u slučaju dezorijentacije u smjeru, pomoću te fotografije mogao da se orijentišem prema nekim prepoznatljivim djelovima, oblicima ili karakterističnoj boji stijene.
Dejan insistira da vodi navezu. Ulazimo u čvrstu stijenu, prvi cug 50m ocjena 25m III, 25m IV+, u drugoj polovini cuga ostavljam međuosiguranje u vidu “pješčanog sata”.
Izlazimo na terasu kojom idemo desno 25m i od nje započinjemo novi cug vertikalno.
Treći cug 50m ocjena V 25m, V- 25m, na dvadesetom metru ostavljamo klin.
Četvrti cug 50m.. 30m V- ,20m II-III. Izlszimo na veliku travnatu terasu.
Peti cug 50m prvih 20m VI u tom dijelu ostavljamo klin i čok. Namjerno penjemo čvrstu vertikalu, iako smo mogli desno lakšim dijelom. Drugih 30m I-II. Ponovo velika terasa, poslije koje slijedi ozbiljno penjanje u dužini od 70m.
Šesti cug 50 V+ , u ovom cugu takođe ostavljamo klin na dvadesetom metru.
Sedmi cug 20m VI , ostavljamo 2 klina, na ulazu u kamin i na izlazu iz žlijeba. Previjesni ulaz u kamin i konstantno teško 20m.
Osmi cug 30m III, već lakši dio.
Deveti cug 60m II-III. I izlazak 20m desno od samog vrha.
Iako smo od početka imali lakše varijante lijevo kroz kuloar i desno, htjeli smo da smjer bude srednja ocjena oko V, i namjerno težili dobrom smjeru.
Dejan je vodio većinu cugova. Otkako sam mu prepuštio navezu, ne da mi navezu bez muke:)..
Na vrhu posebno uživanje poslije uspješnog i zabavnog penjanja. Obasjani suncem i prizorom koji se ukazao na vrhu, provodimo sat vremena odmarajući se uz nešto hrane, što smo imali u ruksaku.
Detalj kada se osjeća moć sadašnjeg trenutka, kada shvatite kako je život lijep i kako ga treba živjeti sa uživanjem, biti zahvalan za svaki trenutak..A da bi se osjetila moć sadašnjeg trenutka, treba je ažurirati avanturama poput ove ili sličnim, to jest izaći iz zone konfora. Tad život postaje sagledan iz jednog mnogo ljepšeg ugla.
Povratak sa vrha izveli smo planinarskom stazom. Tokom silaska zatekli smo dosta stranaca koji su planinarili ka vrhu.
Udari južnog vjetra bili su sve jači, tako da smo šator zatekli bez gornjeg sloja cerade.
Vadimo podloge i vreće, odmaramo na travnjaku pored šatora zaštićeni vrećama od sunca i vjetra.
Poslije sat vremena budi nas sitna kiša, pitamo se odakle pada kad skoro da i nema oblaka. Okrećemo se na stranu, zakopčavamo vreće i nastavljamo sa odmaranjem, uprkos sitnoj kiši. Okrijepljeni popodnevnim spavanjem i fantastičnim utiscima, uz kafu i užinu sabiramo utiske.
Oko 18h spremni sa svom opremom krenuli smo prema Vusanju.
Učesnici avanture: Dejan i Rajko Popović
Rajko
