You are currently viewing LIJEVO I DESNO OD KAMINA

"LIJEVO I DESNO OD KAMINA"

PROKLETIJE

PRIJESTO

PROKLETIJE 15-17.03.2022god.
Za kraj zimske penjačke sezone ostvarili smo još jedan prvenstven alpinistički uspon u Karanfilima. Tačnije prvenstven uspon sjeverne strane Prijestola zimi i ujedno prvenstven smjer “Lijevo i desno od kamina” VI, 60°-80°, M5, 200m, 4:30h.
Znali smo da su poljski alpinisti ispeli kamin ljeti i zato smo išli u početku sa lijeve strane kamina, a u drugoj barijeri desno od kamina po vertikalnoj stijeni koja je bila prošarana ledom.
Učesnici avanture, to jest naveza: Dejan i Rajko Popović
Prvog dana stižemo autom nekih 2 km prije doline Grebaje. Mek je snijeg i autom ne možemo dalje. Toplo je za ovo doba godine, neđe oko 6°C.
Pod punom opremom i ukupnim teretom 25kg po osobi, Deša i ja startujemo pješaka do Kotla, đe planiramo da postavimo kamp.

Poslije 4 sata prćenja izlazimo u Kotao na 1550mnm đe postavljamo šator. Noć je mirna, velika je vidljivost od mjesečine. Ugodno smo se smjestili. Uživamo u planinskom spokoju, koji ponekad naruši pad kamena sa velikih jugo-zapadnih litica u okruženju. Iako smo udaljeni dovoljno od svih vertikala koje idu do 600m visine, u jednom dijelu noći, oko 20h, rasparao je planinsku tišinu pad velikog kamena koji je stvarao jeziv frktajući zvuk probijajući se kroz vazduh ogromnom brzinom. Stiče se utisak kao da će na nas, a ustvari, daleko od nas se zabada u snijeg, kojeg u Kotlu ima nekoliko metara visine.

Spremili smo kao i uobičajeno, paštu za večeru, sa parmezanom i tunjevinom.
Dejan je već oko 20h zaspao, a ja sam se uspavo uz čitanje kinjige malo kasnije. U 3:45h budi nas alarm na telefonu, kada započinjemo sa spremanjem doručka, topljenjem snijega za potrebne količine vode i čaja, i svom potrebnom opremom za uspon. Kako se približava svitanje vjetar postaje sve jači. Iako je temperatura vazduha napolju bila oko -5°C, uz vjetar je bilo i hladnije.
U 6:30h krenuli smo u pravcu sjeverne strane Prijestola.
Odlučujemo da ulaz u smjer bude što teži. Poslije ledenog polja 60°, ulazimo u smjer đe je gola stijena pod uglom od 90°. Stijena je bez leda i snijega prvih 5 metara, dalje se ukazuju manje zaleđene površine u vertikali. Dejan pokušava da savlada taj dio, ali poslije 2m odustaje i kaže, “ne moramo da penjemo osmicu, ima sa lijeve ili desne strane lakši ulaz”. Insistiram da baš tu penjemo.
Preuzimam ja navezu, predlažem da bude strpljiv i da polako i bezbjedno penje sa čestim postavljanjem osuguranja. Započinjem sa penjanjem tog teškog detalja, ukopčavam tri međuosoguranja u vidu zaglavka, gurtne i klina, savladavam 5m, ali već na tom dijelu poslije 10min ne osjećam prste na rukama. Non stop duva vjetar niz vertikalu i donosi praškasti snijeg kojim nas zasipa. U nemogućnosti dalje da napredujem, jer ne osjećam prste od hladnoće spuštam se užetom od zadnjeg međuosiguranja do Dejana đe pokušavam ispod pazuha da ugrijem prste uz golo tijelo, ali bol ispod noktiju konstantno drži 15min. Pošto sam se oporavio, Dejan ponovo nastupa, uz pomoć već par međuosiguranja uspijeva da savlada teških 20m i ujedno prvi cug u dužini od 45m. Ocjena u prvih 20m je VI. Drugi cug je sniježno polje u dužini od 45m nagib 65°.

Treći cug ponovo ja vodim, to je prelaz preko kamina i uključivanje u vertikali desno od kamina. Prvih par metara je gola stijena. Izlaz iz kamina u vertikalu dseno je stijena presvučena na pojedinim djelovima ledom, što mi olakšava da je savladam uz pomoć cepina i dereza. Fizički je veoma zahtjevno osigurati se pomoću ledenih vijaka, a na ponekom detalju i klinom dok me drže cepini zabodeni iznad, povezani na pojas. Poslije 25m postavljam sidrište i prepuštam Dejanu navezu.

U daljem napredovanju nagib je i dalje velik. Dejan penje u kombinaciji stijena, snijeg, led i postavlja četo osiguranja..Nagib na jednom detalju prelazi 90°. Poslije toga slijedi sniježno polje 70°-80° do vrha, to jest grebena. Poslije 40m postavlja sidrište na 12 m ispod grebena. Odatle penjemo na eksponirani greben, tako da uže provlačimo krož sidrište koje smo postavili 12m ispod nas, a do grebena kucamo još dva međuodiguranja u slučaju da se sniježna masa sa oštrog grebena pokrene.

Na grebenu se ukazuje spektakularan pogled na vrhove u okruženju i sam Prijesto koji prkosi svojim oštrim visokim grebenom. Prostor je dosta skučen, tek toliko da možemo duž grebena, to jest ivice sniježnih noževa da stojimo ili sjedimo jedan pored drugog. Pravimo nekoliko fotografija i ubrzo počinjemo sa spuštanjem užadima istom rutom kojom smo se i popoeli.
 
Poslije 4 abseila po 45m, našli smo se u podnožju smjera u prvo ledeno polje, odakle smo pješaka nastavili do kampa, poslije 8h akcije.
Ova avantura me nije ni približno iscrpila kao prethodna od prije mjesec dana, kada smo ispeli prvenstven smjer 700m u sjevernoj strani vrha Maja Vajushes.
Po dolasku u kamp, zadovoljni avanturom, odmaramo i sabiramo utiske, uz topli čaj i omiljenu hranu koju posebno odaberemo za ovakve avanture.
Poslije udobne i tople noći u šatoru, budi nas slabo provijavanje snijega. Navukli su se oblaci nad Kotlom. Pakujemo stvari i kroz krcati kuloar snijega spuštamo se u pravcu Grebaje.
Ovo su avanture koje održavaju visok nivo penjačkog samopouzdanja, psiho-fizičku pripremljenost, otpornost na vremenske uslove, psihičku stabilnost, unutrašnje spokojstvo i nadasve čini nas plemenitijim.

kontakt