maja e hekurit zimi
prokletije
maja e hekurit
Uspjeli smo alpinističkom tehnikom da popnemo vrh koji do sad nije ispenjan u zimskim uslovima ,a to je Maja Hekurit (Gvozdeni vrh) 1999mnv u Prokletijama.
Ispeli smo ga sjevernom stranom ,smjer 400m rang V+/IV+ za 6h.Ukupno 7 sidrišta po 60m. Temperatura tokom penjanja -15 C.
Silazak smo izveli istom rutom . Spuštajući se užetom u 7 abseila ,ostavljajući na sidrištima nešto opreme, silazak je trajao 90min.
Vrh je eksponiran sa svih strana tako da se ne može ni ljeti popeti ni sa jedne strane sem alpinistički. Ovaj isti vrh smo popeli takođe alpinistički u ljetnim uslovima prije 3god i to još težim smjerom , prvenstveno i nazvali ga “Kamin” VI-.
Poređenja radi o kakvom poduhvatu je riječ , prošle zime u istom terminu popeli smo Očnjak rang III+ , dok smo Maja Hekurit ocijenili sa V+ , Maja Hekurit je duplo duži smjer od Očnjaka.
Prvog dana penjemo se do 1500mnv dje postavljamo kamp na jednom malom uzvišenju zaklonjeni šumom i ujedno bezbjedni od lavina koje su gruvale na svim masivima oko nas dva dana. Od snijega pravimo platforme za šatore da bi imali udobniji boravak tri dana. Dnevana temperatura je oko -13C ,pada sitni snijeg prvog dana i noći.
Tonemo u san već od 19h , ja se budim poslije ponoći i već počinje razmišljanje kako će biti sjutra dan . Razmišljam da ćemo četvorica biti spori u navezi , ipak je to 400m vertikalnog penjanja. U 5h se budimo ,doručkujemo i pripremamo za uspon. Oko 7h krećemo kroz dubok snijeg do ulaska u smjer , kako se približavamo Gvozdenom vrhu izgleda još robusnije. Pri ulasku u smjer Vuk donosi jednu veoma mudru odluku da odustane , jer smatra da ne bi uspjeli za dan da se popnemo i vratimo sva četvorica , u toj odluci se i Marko pridružuje. Što se kasnije ispostavilo kao prava odluka u pravom trenutku. Dejan i ja tokom uspona u 3-4 navrata trpimo teško promrzavanje prstiju na rukama pri vertikalnom penjanju cepinima , iako smo imali alpinističke rukavice predviđene za takve uslove.
A vremenski smo jedva uspjeli za dan da se spuštimo. Zato Vuku i Marku sam veoma zahvalan što su donijeli takvu odluku u pravom trenutku. Smjer je bio dosta zaleđen ,cijelo vrijeme tokom penjanja smo bili u hladnoj sjevernoj strani sve do 15h kada smo izašli na vrh, dje nas je sunce malo ugrijalo , nekih pola sata koliko smo se zadržali na tom malom skučenom prostoru.
Umorni i iscrpljeni , ali isto toliko i srećni što je sve prošlo kako treba, u mraku stižemo u kamp.
Udobno i toplo provodimo još jednu noć u Prokletijama i trećeg dana povratak u dolinu Grebaju …
Učesnici avanture: Marko ,Vuk ,Dejan i Rajko
Rajko
