"matanova jama"
kosijeri
Matanova jama 13.12.2024.
Avantura zvana-Razotkrivanje mitova! (Legenda o jami je iz druge polovine XVIII vijeka)
Ispitali smo i opremili jamu sjeverozapadno od sela Kosijeri, opština Cetinje.
Nije bilo nikakvih tragova da je neko prije nas ulazio u nju, u vidu ankera, otisaka stopala na blatnjavim krečnjačkim stijenama, policama i slično.
Duboka je 80m. Jama je klasičnog izgleda kakvih mnoštvo ima u reonu Lovćena i Njeguša. Ulaz je prečnika 7m, Prva vertikala ide 25m, sa manje strme police sa koje ima zaglavljenog kamenja ide odmah druga 50m (prečnika 3m), na dno se račva u dva kraća rukavca još par metara niže i tu se završava. Na njeno dno zatičemo mnnogo kostiju od raznih životinja.(svojim ulazom sa dvije strane je prirodna zamka za divljač, zato i ne čudi da smo zatekli toliko kostiju)
Lokacija na kojoj je ucrtana na googl mapi, nije bila tačna, na toj lokaciji je škrapa. Pretragom slabo prohodnog kamenitog terena(Suhoploče) našli smo na udaljenosti 70m od lokacije jednu jamu od 20m dubine i u njoj se spuštili, ubrzo shvatili da nije to jama koju tražimo iz opisa.
100m sjeveroistočno od prvobitne obilježene GPS lokacije, Vuk javlja na radio stanici da je našao jamu. To je bila ta jama iz priče, po opisu, da ima jedan veoma strmi travnati dio koji se survava u jamu i jeziv zvuk kamena kad se bači, odzvanjajući prilikom udara iz unutrašnjosti skoro 100m dubine.
Uobičajenim jutarnjim druženjem uz kafu, drug Bajone mi je ukratko ispričao priču o jami u selu Kosijeri, koja datira iz druge polovine XVIII vijeka. Priču je pronašao prelistavajući knjigu u porodičnoj biblioteci koju je napisao njegov đed Nikola Rajković “Podlovćenske stare priče”.
Naime, izvjesni Matan iz navedenog sela je čuvao koze u kraškom području sjeverozapadno od Kosijera.
Znajući za jamu, dok je čuvao koze, dosjeti se da u istoj bači kamen kako bi preplašio golubove koji se gnijezde ispod samog ruba jame, a onda ih prilikom izlijetanja obori granom, i sve tako dok se ne saplete i upade u njoj.
Porodica i seljani se dadoše u potragu, nađoše na krečnjačkom obodu jame nekoliko mrtvih golubova, ali ne i Matana.
Zaključiše da je upao u jamu.
Nama lično ova priča ne bi bila toliko interesantna i dala povod da je ispitamo da nije bilo nastavka priče, koja prepričava ovako:
Dadoše se u akciji njegovi rođaci da pozajme užad na brodovima u Kotor.
Nađoše užad dužine 150 lakata(lakat 50cm).
Krenuše njih 50 u akciju da izvuču Matanovo tijelo iz jame.
Javi se kao dobrovoljac jedan stariji rođak, govoreći da je za njega manja šteta ako pogine prilikom spuštanja.
Vezaše ga dobro i još mu privezaše zvonce da zazvoni kad bude spreman da izvuču i njega i tijelo Matanovo.
Započeše da ga spuštaju, poslije 100 lakata(oko 50m) zazvoni jako, zapitaše se ljudi, što zvoni, još nije ni dno jame dotakao?
Izvukoše ga van jame potpuno preneraženog od straha, ne progovaravši ni riječ. Noge mu se odsjekle( vjerovatno mu uže zaustavilo cirkulaciju krvi u donje ekstremitete)
Odnesoše ga kući u selo, a tamo bolovaše tri dana, i trećeg dana na umrloj uri izusti da je vidio dva velika crna jarca oštrih velikih zuba, kako na dno jame jedu meso od Matana.
Čitajući originalni zapis na 6 stranica, pisan izgovorom kako se pričalo prije 100 godina na ovim prostorima, za tumačenje nekih riječi “prevodio” mi je otac. Svjesni da je to preuveličano i prepričavano toliko godina unazad sa mnogo predrasuda i strahova, odlučismo da ispitamo i vidimo o kakvom speleološkom objektu je riječ, a ujedno da razotkrijemo misteriju.
Dolaskom sa avanture zaključujemo: Da je jama za to vrijeme prije tri vijeka bila veoma ozbiljan poduhvat da se neko spušti primitivnim vezivanjem direktno užetom preko pojedinih djelova tijela, što bi prouzrokovalo pod opterećenjem zaustavljanje cirkulacije i otežan dovod krvi u ekstremitete, a samim tim i u vitalne organe, što bi uz ogroman strah moglo prouzrokovati i halucinacije, kao što je ta, da je vidio dva jarca kako kidaju meso od Matana.
Druga opcija, je da nije imao adekvatnu rasvjetu u toliko dubokoj jami, te da je poslije prve vertikale od 25m vidio dalje mračni skučeni drugi dio ambisa(50m) iz kojeg ga je obuzeo strah, smatrajuci da je bez dna.
Što se tiče posmrtinh ostataka od Matana, objašnjavam zašto ih nijesmo uočili na dno: Spiranjem zemljišta prilikom atmosferskih uticaja u protekla 3 vijeka vjerovatno da je na samo dno spalo dosta materijala(kamenja), koje je zatrpalo posmrtne ostatke od Matana.
Smatram da je mit razotkriven!
Učesnici avanture: Vuk, Dejan i Rajko
Rajko
