"LION RIDGE, MATTERHORN"
MATTERHORN
ITALIJA
Članovi ekspedicije : Vuk (16) , Dejan (18) i Rajko Popović (dva sina i otac) Materhorn je visok 4478mnv ,sinonim alpinizma u svijetu . Smatra se za jedan od najzahtjevnijih vrhova u alpskom masivu ,i neophodna je alpinistička tehnika da bi se savladao. Još ga nazivaju vrhom smrti (podatak da je na njemu nastradalo više od 500 alpinista). Vuk ovim usponom je najmlađi alpinista u svijetu koji se popeo rutom “Lion” iz pravca Italije. Ruta Lion je 1000m alpinističkog penjanja , ocjena IV.
Evo izvještaja kako smo se popeli na čuveni Materhorn 4478mnv sa Italijanske strane Lion grebenom u trojnoj navezi Vuk ,Dejan i Rajko Popović . Dolazi i taj dan koji smo dugo isčekivali 05.08. ,trebao je biti 04.08. ,ali zbog vremenske prognoze odgađamo put za 05.08. Opremu smo spremili dan ranije . Ujutro u 6.30h autom krećemo iz Cetinja u nadi da neće biti gužve na graničnim prelazima . Vremenska prognoza bi trebala da bude dobra naredna 4 dana . Plan je da putujemo 2 dana sa prenoćištem . Negdje na pola puta kroz Sloveniju supruga mi javlja da će vremenski uslovi u naredna 2 dana biti dobri na Materhornu ,a onda slijedi pogoršanje vremena , zbog te informacije mijenjamo plan i odlučujemo da vozimo svih 1400km iz cuga da bi naredna 2 dana iskoristili za uspon . U 00:30h stižemo u gradić Cerviniu kako Italijani drugačije zovu Materhorn ,temperatura vazduha 5 C ,duva veoma jak vjetar . Noć je ne vidimo Materhorn , a znamo da se izdiže iznad samog gradića .
Spavamo 5-6 sati i u 8h već smo u gondoli koja nas podiže na 2500mnv odakle počinje uspon . Prizor je zadivljujuć , tu je pred nama zastrašujući Materhorn . Na naše razočarenje prekriven je novim snijegom od 3200mnv ,koji je padao prethodnog dana . Bio sam zabrinut ,jer postoji podatak da u julu i avgustu vrh popne samo 25% alpinista rutom Lion koja važi za mnogo težu od one sa Švajcarske strane.
Planinarimo do nekih 3400mnv odakle počinje penjanje , snijega ima kao da je proljećni uspon . Na prvim vertikalama pomišljam u sebi da je ovo i previše za nas koji smo tek 3 godine u ovome . Pitam se kako je tek pred vrh .. Savladavamo veoma lako te vertikalne djelove ,usput srijećemo alpiniste koji se vraćaju sa 3850mnv ,kažu da je gore jak vjetar i da odustaju . Vjerujem da će se vrijeme za sjutra dan stabilizovati za završni uspon. Na jednoj većoj vertikali zatičemo četvoricu španskih alpinista kako je savladavaju pomoću brodskog užeta koje je tu ankerisano . Dvojici dobro ide , ali treći jedva iz četvrtog puta uspijeva.
Pitamo se nas trojica je li zaista toliko teško , međutim sa lakoćom savladavamo taj dio i zaključujemo da pređašnji treninzi u slobodnom penjanju su se dobro isplatili i da smo dobro pripremljeni . Brzo stižemo u dom na 3850mnv koji prkosi vertikalnoj litici Materhorna.
U domu nalazimo slobodne krevete , momci odmah tonu u san , ja od brige i neizvjesnosti ne mogu da zaspim , spavam samo nekih 3 sata pred uspon . U 3:30h budim momke doručkujemo ,spremamo opremu i krećemo na uspon oko 4:30h . Još je mrak ,svjetiljke lampi alpinista koji su malo prije nas krenuli na litici djeluju jezivo.
U smjeru ima dosta leda i snijega . Jedina dobra stvar u samom početku uspona je da ne vidimo ambise dok se penjemo . Smjer je ankerisan dosta dobro tako da prepuštam Dejanu da vodi navezu . Dejan je vezan na početku vodičkim užetom osmicom čvorom direktno na pojas ,tako da ne moram da razmišljam je li navrnuo navrtku na karabineru , iza Vuka sam stalno bio i pratio svaki njegov pokret , nijesam htio ništa da prepuštam slučaju . Dok Dejan napreduje u navezi ukopčava komplete , postavlja međusidrišta , gdje nema ankera ,zamki ili gurtni ,postavlja frendove i tako sve dok ne dođe do jakog sidrišta kada krećemo Vuk i ja na odstojanju do dva metra ,tako smo u svakom trenutku bili osigurani makar međusidrištem . Koliko god djelovalo opasno i strašno kod ljudi koji ne znaju nešto više o alpinizmu ipak smo bili bezbjedni , ali nije bilo prava na grešku . Temperatura vazduha je oko -14 C . Vrlo brzo nam je bilo jasno zašto mnogi alpinisti izbjegavaju italijansku stranu koja je mnogo teža od Švajcarske . Vuk na moje iznenađenje podnosi uspon odlično ,oni su ti koji zbijaju šale i podižu energiju , dok sam se ja brinuo kao nikad . Poslije nevjerovatnih djelova koje je trebalo proći ukazuje se vrh ,ali do njega treba doći preko takozvanih rogova gdje je sve krušljivo usko ,a sa obije strane ambisi preko 2000m.
Poslije toga slijedi vertikalni dio do vrha 200m koji se savladava brodskim užadima i lancima koji su ankerisani . Tek pred tih 200m vjerujem da ćemo se uz Božiju pomoć domoći vrha.
Penjemo vertikalne djelove , čak i neke kontra vertikale uz pomoć merdevina koje su takođe ankerisane . U 13h napokon izlazimo na vrh.
Na vrhu od silnog uzbuđenja sam zaplakao ,mada to rijetko radim ,ali ne zbog mene već zbog mojih odvažnih sinova koji su za svoje godine dostigli veoma veliku psihofizičku snagu što je i cilj bavljenja ovim hobijem . Na vrhu je duvao jak vjetar ,samo smo uspjeli da se fotografišemo . Povratak sa vrha smo planirali da izvedemo sa Švajcarske strane ,jer je Italijanska strana jeziva za povratak . Trebalo bi 1000m spustiti abselom (niz uže) ,ali zbog jakog vjetra odlučujemo da se spustimo istom stranom kojom smo se i popeli.
Briga me i dalje ne napušta , jer sam svjestan da je većina alpinista stradalo u povratku kada dođe do iscrpljenosti manjka koncetracije , gdje u tim trenucima nema prava na grešku . Slijedi bezbroj djelova gdje se treba spuštiti užetom.
Na 4300mnv počinje blaga glavobolja . Obično u ovakvim ekspedicijama se ide u dvojnoj navezi radi bržeg napredovanja , ali nas je trojica u navezi što nas dosta usporava . Računamo stići ćemo do doma oko 20h , naprotiv u dom stižemo u nevjerovatnih 1h poslije ponoći ,4 sata pod lampama. Malo sam se potajno plašio dezorjentacije na vertikalnim djelovima ,ali je Dejan bio na visini zadatka i zapamtio skoro sve djelove , mada su nam i lampe ostalih penjača olakšavale da pratimo smjer i u mraku se bez panike spuštali do doma . Doveli smo sebe do granica izdržljivosti . Bili smo dobro pripremljeni za sve ovo kako fizički tako i psihički , pripremama u protekla 3 mjeseca na Durmitoru gdje smo ispeli 5 smjerova u alpinizmu zatim Štirovniku ,Prokletijama…
Ova ekspedicija je naš tajni plan još od Mon Blana prošle godine . Tamara , moja supruga zaslužuje sve čestitke kako je izdržala sve ovo od brige…
