"Nikad ne odustaj"
durmitor
šljeme
Durmitor 19-20.07.2025.god.
U sklopu planinarske ture koju je Tamara zvanično prvi put vodila poslije dobijanja licence Planinarskog vodiča, iskoristio sam boravak na Durmitoru da popnem prvenstven smjer u sjevernoj stijeni zapadnog vrha Šljemena “Nikad ne odustaj” V / IV-, 290m, 5h.
U skoro svim stijenama Durmitora smo penjali smjerove, samo u ovoj stijeni nijesmo nikad do sad. Stijena je izuzetno krušljiva. Penjao sam opet sam rope-solo tehnikom.
Učesnici planinarske ture i kampa koji se nalazio u podnožju Bandijerne i Miloševog toka, obilazili su razne lokacije po Durmitoru: Škrčka jezera, Zeleni Vir, Bobotov kuk, obilazili pećine u okruženju…
Svakog vikenda organizujemo Tamara i ja raznovrsne planinarske avanture sa adrenalinskim sadržajem za učesnike Viber grupe, koju čine većinom ljudi iz bivših republika SSSR-a. Ima i naših građana iz Budve, Podgorice, Danilovgrada i veoma mali broj iz Cetinja.
Većinom su to avanture bile na Lovćenu(10 lovćenskih avantura).
Ova na Durmitoru je imala za cilj da učesnicima prikažemo kako se mogu i sami odvažiti da kampuju na bilo kojoj našoj planini i na raznim lokacijama bez bojazni od divljači ili nečeg drugog.
Tako da je nekima ovo bio i prvi kamp u životu.
Drugog dana rano izjutra krenuli smo na razne strane u razne akcije. Ja sam u 6:00h krenuo sam u pravcu sjeverne stijene zapadnog vrha Šljemena, preko Trojnog prevoja, pa kosama iza Bandijerne, preko kamenih gromada, usjeka, škrapa dobrih 2 sata hoda do pod samu stijenu.
Cilj mi je da penjem neki od smjerova Austrijskih i Slovenačkih alpinista koji su u sjevernoj stijeni popeli 5 smjerova u drugoj polovini prošlog vijeka. Odlučujem se za neki smjer po centrali, koji nije baš za penjanje rope-solo tehnikom bez partnera, u tako rastresitoj stijeni.
Ulaz u smjer je preko povijenih ploča dvije dužine lakšeg penjanja. Međutim, padaju krši konstantno, da li ih pokreću izjutra divokze sa zaravnjenog vrha dok pasu ili nešto drugo, ne znam. Kamen u padu stvara jeziv frktajući zvuk probijajući vazduh velikom brzinom, čime mi stvara nespokoj i stres dok penjem.
Na pola druge dužine odustajem, nije vrijedno da me pogodi kamen.
Odlučujem da ne penjem u toj stijeni zbog velike krušljivosti.
Prolazim siparom duž nje u namjeri da penjem u istočnoj stijeni Istočnog vrha Bandijerne koja se graniči sa sjevernom stijenom zapadnog vrha Šljemena.
I dok prolazim siparima ispod stijene primjećujem u desnoj strani jednu krušljivu usjeklinu u kojoj po Smerkinim skicama nema ispenjanog smjera. Ipak se predomišljam i odlučujem se za prvenstven smjer u toj usjeklini stijene Šljemena.
Pristupam preko sniježnika do usjekline. Čekićem u tvrdom snijegu pravim sebi stope da se ne sklizam niz strmi sniježnik.
Ulaz u smjer prvih 15m vertikalnom usjeklinom ocjena V, u tom dijelu ostavljam klin.
Dalje rampom krušljivim raspuklim točilom blago desno, lakše III.
Druga dužina 30m i dalje rampom 30m III.
Treća dužina gore veći nagib do pećine, prije nje desno po otvorenoj stijeni nalik unutrašnjem sastavu u pećinama sa manjim stalagnjatima, nastalo vjerovatno kapanjem i slivanjem niz krečnjak, u njoj ostavljam anker sa sidrišnom pločicom, ocjena IV. Dalje gore postavljam malom prusikom pješčani sat oko malog stalagnjata, nepouzdan, samo kao smjernica.
Izlaskom na otvorenu stijenu izbjegavam rastresiti previsni kamin koji se nalazi sa lijeve strane, penjem vertikalno po otvorenoj djelimično razvaljenoj stijeni ocjena V, tu ostavljam klin.
Izlazim na dio odakle sljedeću dužinu vučem dijagonalno lijevo preko otvorenije rastresite stijene nekoliko dužina III-IV do na greben.
Na vrhu stijene postavljam sidrište da bih se spuštio abseilom i skinuo posljednje sidrište.
Dok sam boravio na zaravnjenom travnatom grebenu, obasjan jakim zračenjem sunca polovinom dana, skinuo sam kacigu zbog vrućine. Pri kretanju u abzeil, pomislih ipak da je stavim na glavu, krušljiva je stijena.
E dobro je što sam poslušao samog sebe, jer sam prilikom spuštanja niz uže na 30-om metru na niže, čuo kako je uže pokrenulo neki kamen, zbio sam se uz stijenu, u tom trenutku kamen me je pogodio na sam rub kacige pozadi i u predjelu gornjeg dijela leđa. Osjetio sam dosta jak udar i ukočenost trapeznog mišića.
Kako bih se samo pokajao da nijesam stavio kacigu na glavu.
Poslije skidanja sidrišta Izlazim opet na vrh grebena sjeverne stijene zapadnog vrha Šljemena. Prvo što uočavam na zaravnjenom masivu Šljemena, manje jezerce okruglog oblika prečnika 15m.
Temperatura vazduha je dosta visoka, odmaram poslije 5 sati penjanja i 2 sata pristupa.
Rado bih se okupao u tom jezercetu, ali trebam se spuštiti niz neko strmo točilo između Šljemena i Bandijerne u sjevernoj strani, zatim 2 sata hoda do kampa, a u kampu je dogovor da se ostaje do 18:00h, pa da ispoštujem dogovoreno.
Poslije kraće pauze na vrhu idem u strmom kuloaru koji je opisan od strane prvih penjača u Smerkinom vodiču da je izvodljivo spuštiti se otpenjavanjem bez pomoći užadi.
Primjećujem da ga i divokoze koriste u te svrhe.
Spuštio sam se njime tri četvrtine i zastao da nađem rješenje u vertikali koja se ukazivala ispod mene, a desno strmo sniježište koje se spušta 50m do sipara.
U tom trenutku dok razmišljam kako da riješim i tu prepreku, sa moje lijeve strane u velikom zaletu niz stjenoviti dio, a onda na sniježnik, skokovoma i trkom, divojarac mi demonstrira svoje umijeće sve do bezbjednog sipara, na kojem se naglo zaustavlja, okreće ka meni i samo što ne kaže-ovuda se silazi!
Oduševljen prizorom prirode koji mi se ukazao u tako zabačenom dijelu Durmitora, pomislih-ajde da ga poslušam, da ne vadim uže i gubim vrijeme na postavljanje sidrišta. Krenem njegovim stopama i vidim usjeklinu kojom se divojarac sjurio na niže, shvativši da mi je pokazao put. Slijedeći njegov pravac silaska, bezbjedno se spuštih do sipara.
Prvo što sam pomislio kad se divojarac zaletio na niže bilo je to da u ovom dijelu divokoze nijesu baš imale često priliku da se srijeću sa ljudima, pa je zato tako divlje i uplašeno strčao niz strme stijene. A u stvari, htio je da kaže da sam došao na njegov teten i da mi pokaže svoje sposobnosti, pravac silaska, gledajući me sa neke svoje pozicije kako sam se sporo i oprezno spuštao niz taj kuloar. I da mi ukaže da sam ja uljez, a on svoj na svom terenu..
Nastavljam preko nepristupačnog valovitog kamenitog terena izbrazdanog škrapama, podnožjem sjeverne stijene istočnog vrha Bandijerne, pa ispod stijena zapadnog vrha Bandijerne do na Trojni prevoj. Sa njega strminom do kampa.
U kampu zatičem samo Tamaru i dvoje učesnika koji su se upravo vratili sa Škrčkih jezera. Pitam đe su ostali, kaže da im je bilo vruće i da su pošli ranije. Ja sam stigao u kamp nešto prije 17:00h, žureći da ispoštujem dogovor do 18:00h.
U svakom slučaju, još mi više odgovara da ostanemo u kampu što duže, skoro do sumraka da bih se odmorio poslije 11 sati neprestane aktivnosti.
Kao što to biva i u prethodnim avanturama, sa Durmitora sljedeća stanica je restoran Gnijezdo, nadomak Šavnika, pa tek onda kući.
Rajko
