"nikšićko forever"
durmitor
milošev tok
29.04.2018. Ispeli smo još jedan smjer tradicionalnom alpinističkom tehnikom na Durmitoru. Na zapadnoj strani Miloševog toka, smjer “Niksicko forever” 330m , VI+ , 5h.
Smjer su prvi popeli poljski alpinisti i ocijenili ga ovom ocjenom, koja je po nama i više nego realna. Kada uporedimo ovo ocjenjivanje sa alpinistima iz Italije i Slovenije koji su takođe ispeli smjerove prvenstveno na Durmitoru , možemo reći da je kriterijum ocjenjivanja poljskih alpinista koji su u samom vrhu svjetskog alpinizma veoma skromne i mogle bi biti i za pola ocjene više..
Prvog dana u 14 h krecmo autom ka Durmitoru u nadi da ce biti ociscen snijeg sa puta prema Sedlu odakle nam je najblize da stignemo do Milosevog toka . Medjutim put od magistrale do prevoja Sedla jos nije ociscen od snijega , sto nas primorava da ostavimo auto nekih 200m od magistrale , odakle imamo dobrih 10km hoda do smjera , i to pola po snijegu.
U 17 h zapocinjemo pjesacenje sa opremom na sebi od 17 kg. Poslije 1h hoda stizemo do izvora Studenac , odakle skrecemo desno nepredvidjenim putem i kroz snijeg pravimo precicu da bi dosli sto prije u reonu Milosevog toka. U 19:30h stizemo blizu stijene u kojoj se nalazi smjer .Vremenske prilike se pogorsavaju , sijevanje i grmljavina je sve blize. Mijenjamo plan da kampijemo pod satorom na otvorenom prostoru , zbog opasnosti od grmljavine. Kisa vec sitno pocinje da pada , blizi se i mrak. Zapazam mjesto u stijeni desno od smjera kojeg sjutra dan treba da penjemo , jedno udubljenje u stijeni nalik pecini na 50m visine od tla i da nam to bude skloniste tokom noci od kise i grmljavine. Vec u samom penjanju dok postavljamo osiguranje i uze, pocinje jaka kisa i grad. Na nasu srecu procjena da mozemo obojica leci u udubljenju ispod stijene se ispostavila kao idealna. Samo sto smo se malo raskomotili , prostrli podloge i vrece, napolju je pocela kanonada gromova . Na toj pozijici smo bili potpuno bezbjedni od groma , a i od kise . Osjecaj je bio kao da smo na terasi nekog solitera. Prizor ujedno i jeziv i lijep. Jedan topao i suncan dan na planini se pretvara u istinsku avanturu i planina pokazuje svoju moc i cud. Dok grmi ne predlazem da veceramo vec se sto vise zavlacimo ispod stijene. Oko 21:30h prestaje grmljavina i kisa i nastaje planinski mir i spokoj , mi , Durmitor i divokoze. Poslije vecere samo sto smo zakopcali vrece tonemo bezbrizno u san , opijeni cistim planinskim vazduhom.
Budim se u 05:40h , Dejan jos spava.. Uzivam u pogledu koji se pruza u zapadnom dijelu Durmitora , sve je mirno , vedro je i hladno.
Planiramo da se dobro odmorimo , doruckujemo dok se malo ugrije stijena .
Oko 08:30 h pakujemo opremu i uzetom se spustamo do snijega . Dolazimo u podnozju smjera kojeg treba da penjemo i zakljucujemo da smjer nije lak za penjanje. Prije ulaska u smjer na gorioniku topimo snijeg da bi dobili 3l vode koliko ce nam trebati tokom penjanja. Temperatura vazduha je oko 10 C.
Iako je stijena dosta hladna za golu ruku u 10 h ulazimo u smjer .
Ja vodim prvi cug od 40m . Na drugom cugu vec dolazimo na rang V+ koji je veoma tezak za tu ocjenu. Pokusavam da ispenjem ali vec na desetom metru zbog hladnoce u prstima na rukama moram da se usidrim i da sacekam Dejana da on preuzme navezu. Smjer je na sidristima boltovan i to mi uliva sigurnost da on ide prvi. Dejan pocinje sa navezom , postavlja medjusidrista klinovima i frendovima na svakih 1-2m , da ne prepusta nista riziku , iako bi se desilo da se otkaci stijena je skoro vertikalna i glatka da bi mogao da se nesto vise povrijedi pri padu u uze. Dejan odlicno savladava drugi cug.
Na trecem cugu uocavamo najtezi dio u smjeru. Sam pocetak treceg cuga je ujedno VI+ rang , sto po nama moze biti i dobra VII. Prvo ja pokusavam prvih tri metra i postavljam dva medjusidrista . Predlazem Dejanu da me spusti uzetom i da on pokusa. Na prvom pokusaju ni njemu ne polazi za rukom da savlada taj dio i on se vraca da odmori ruke i pokusa ponovo . Iz treceg pokusaja uspijeva , nagib stijene je kontra i 90 stepeni. Poslije savladanih 20 m predlazem Dejanu da postavi jako sidriste i saceka mene da budem sto blize njemu kada bude savladavao narednih 20 m takodje VI+ dio. Tih narednih 20 m je takodje vertikalan dio od 80 do 90 stepeni , taj dio lakse savladavamo i dolazimo na cetvrti cug koji je V rang.
Za tu ocjenu i vise nego realno. Dejan i dalje nastavlja da vodi navezu , po uvidu u postavljena medjusidrista i sidrista zakljucujem da je bezbjedno postavljao osiguranja i da je savki zakucani klin bio pouzdan i na odgovarajucem rastojanju. Poslije ispenjanog 4 cuga penjemo i peti koji je takodje jaka V . Vec na 6 i 7 cugu su lagani djelovi koji su ocijenjeni sa III , poslije 5h stizemo na vrh.
Uprkos svim okolnostima ispeli smo i ovaj smjer na koji smo veoma ponosni i bas zbog toga sto smo imali priliku da uporedimo ocjene i sa poljskim alpinistima ciji je kriterijum ocjenjivanja slican njemackim i austijiskim alpinistima.
Na vrhu odmaramo i osvjezavamo se nekim namirnicama sve do 16h kada slijedi silazak uzetom (abseil) niz liticu istim smjerom kuda smo se i popeli.
U podnozju stijene na mjestu na kojem smo ostavili visak stvari , skidamo svu opremu sa sebe cak i veci dio garderobe i odmaramo na temperaturi koja je vec dostigla 23C.
Oko 18h preko snijeznih predjela i prevoja pjesacimo do auta nekih 10km poslije 2h hoda rasterecujemo se silne opreme i odlazimo autom u restoran “Jatak” na malo jacu hranu poslije ovako zahtjevne avanture.
Ucesnici avanture Dejan i Rajko
P.S. Ko pročita cijeli tekst dobija čokoladu 
šala-mala
