"RADŽA"
prokletije
SJEVERNA STRANA JUŽNOG VRHA KARANFILA
Ispeli smo još jedan u nizu pionirskih (prvenstvenih) smjerova u zimskim uslovima na Prokletijama..Ovog puta sjeverno lice Južnog vrha Karanfila (2441mnm), kao prva naveza.
Smjer nazivamo “Radža” 750m V+/IV. 8h .
Ovo je već peta zima za redom kako penjemo na Prokletijama u zimskim uslovima. Do same zime nijesmo znali koju liticu da penjemo tj sjevernu stranu. Ideja da to bude baš sjeverna strana Južnog Karanfila sinula je ljetos dok smo trenirali na Koplju. I sam podatak da nije ispenjana zimi.
21 januara stižemo u dolinu Grebaju oko 12h. Odmah primjećujemo da ima veoma malo snijega za ovo doba godine. Pretpostavljamo da će ga biti u smjeru dovoljno ..Krećemo iz doline u pravcu kotla na nekih 1600mnm đe planiramo da postavimo kamp..Znali smo da nema puno snijega zato ovaj put nosimo šator, jer nebi imali dovoljno snijega da od njega napravimo bivak(sklonište), kao prošle zime. Na putu prema kotlu kroz klanac zastajemo na 1300mnm i razmišljamo da li uopšte da nastavimo dalje jer snijega u tom dijelu ima svega par centimetara i to rastresitog kao šećer.. Poslije pauze i razmišljanja što da radimo donosimo odluku da ruksake i pojaseve ( težine po 25kg ) ostavimo na tom mjestu i da odemo bez opterećenja u kotao ispod sjeverne strane južnog karanfila da izvidimo stanje snijega. Ispeli smo se da 1800mnm i vidjeli da ima sasvim dovoljno snijega u smjeru i to onog koji je baš poželjan za vertikalno penjanje, tvrd i zaleđen. Ponovo se spuštamo pješaka do ruksaka i opet sa svom težinom kroz klanac u kotao na 1600mnm đe postavljamo kamp u sam sumrak. Šator rasklapamo, ukppavamo i zatežemo jer se sjutra dan očekuje pojačan vjetar, što uliva malo nespokojstva kada se penju takve vertikale pri niskim temperaturama.. Za 20min sve je spremno da se uđe u šator i odmara za sjutra dan.
Poslije kuvanja čaja, spremanja pašte i večere u 20h već smo zaspali u tom spokoju okruženi vertikalama Maja Hekurit, Koplja i Južnog Karanfila.
U 4:30h budi nas alarm i započinjemo spremanje za uspon..Punimo termosku čajem, razne čokoladice u ruksak, vodu , nešto hrane, lopatu alpinističku u slučaju da ostanemo u masivu da možemo izdubiti vučiju jamu u snijegu, gorionik, astro folije, na sebe nekoliko slojeva što aktivnog veša i specijalne garderobe za te ekstremne uslove..Vodimo računa da se ne opteretimo previše, jer sa većim teretom teško je penjati rangove oko petice.
U 6:30h krećemo iz kampa i prtimo kroz snijeg do ulaza u smjer na 1850mn
U 7:30h započinjemo penjanje prvih 100m koliko možemo i da vidomo što nas čeka. Ja vodim navezu..Prvi cug je 60m i ocjena IV ..Dosta dobro nam ide, snijeg je dobar za penjanje, cepini dobro drže i ulivaju sigurnost prilikom svakog zabadanja .. temperatura je -15C , vjetar niz vertikalu donosi sitne komade snijega koji nas šibaju povremeno po licu..Sreća je da imamo radio stanice kod sebe te tako lakše komuniciramo, jer da ih nemamo nebi mogli jedan drugoga čuti u vertikali na rastojanju od 50m.
Poslije ispetih 120m dolazimo na dio koji smo pretpostavili da će biti prekretnica za dalje napredovanje.Neizvjesnist u daljem napredovanju je izražena. Dok smo još juče osmatrali dvogledom kuda bi mogli da ispenjemo sjevernu stranu uočili smo da će taj dio biti problematičan za savladavanje. Odlazim u dijelu đe je ta vertikalna ploča najniža i na sreću uočavam u stijeni mali usjek nalik kaminu kuda i uspijevamo da savladamo taj detalj.
Penjemo veoma brzo, jer za toliku liticu od min 600m visine treba što brže napredovati da bi se prije mraka krenuli spuštati..
Na nekim djelovima koji su potpuno vertikalni i na kojima su ocjene V nema mnogo vremena za premišljanje, već smo ušli u takvu rutinu da se nijesmo osvrćali na ambis ispod sebe i težinu tih detalja. Zaleđeni snijeg nam ide na ruku, kao neka nagrada i satisfakcija kada se krene na neki uspon-ti kreni a planina će te nagraditi za odlučnost i vjeru..Tako i biva, međutim konstanto smo poslije svakih 100m u neizvjesnosti što nas čeka dalje. Osmatramo liticu kako napredujemo ka vrhu tako tražimo lakši dio za penjanje da ne naiđemo na nešto nesavladivo i da moramo da se spuštamo tražeći lakši put što bi nam uzelo dragocjeno vrijeme..
Već smo na nekih 2250mnm oko 200m ispod vrha, đe se potajno nadamo da ćemo ipak uspjeti..Po svom kretanju shvaćam da sam veoma iscrpljen i poslije 12 cugova za dužinu užeta od skoro 60m prepuštam Dejanu da vodi navezu .
Već smo na dijelu koji je lakši na nekih 150m ispod vrha đe je sve prekriveno snijegom sa manjim nagibom.
U 15:20h smo izašli na greben pod sam vrh đe nas je napokon ogrijalo sunce sa juga.Veoma je hladno i vjetrovito..
Na Go kameri od hladnoće odavno se ispraznila baterija, na ovoj tački i na foto aparatu. Radujemo se na kratko i pravimo par fotografija, idemo do vrha lakšim dijelom tih 30m i započinjemo sa spuštanjem istom rutom kojom smo se i popeli što uliva malo jeze i brige koja ne popušta već skoro 9 sati..
Prvih 150m spuštamo tako što sa vrha sa sidrišta ide jedan za dužinu užeta od 60m i postavlja neđusidrišta na svakih 20m, da bi ih ovaj zadnji skidao kao i sidrište do donjeg penjača..Nebi li tako sačuvali malo opreme za teže dijelove i čiste vertikale..Već poslije 150m spuštenih počinjemo da ostavljamo nešto opreme na sidrištima, obično klinove ili čok i pomoću dva užeta od 60m veoma brzo spuštali niže. Iako smo žurili u pola smjera na niže pao je mrak, ali na našu sreću zapamtili smo neke detalje u smjeru i uz pomoć lampi i tragova u snijegu spuštali se niz uže bezbjedno bez obzira što smo toliko iscrpljeni.
Zadnje tri vertikale spuštamo tako što koristimo neko sitno granje koje viri iz snijega, objedinjujem više stabljika zatežem ih prusikom i tako pravimo tri zadnja sidrišta ..U smjeru smo ostavili nekoliko klinova, prusika, gurtni i čok.
U 19:30h napokon se spuštamo na kosu đe smo ušli u smjer i tek tada nas obuzma osjećaj neopisivog zadovoljstva i sreće što je sve proteklo bezbjedno i besprekorno.
Jer u ovakvim avanturama i poduhvatima alpinističkim nemaš pravo na jednu greškicu ili previd ..
Na kraju se ispostavilo da nam je plan zamišljene rute iz kotla bio idealan, kao i za spuštanje.
Sjeli smo u snijegu ispod litice, sabirali utiske ,pričali i spokojni ispijali posljednje kapi vode iz flaše. Deša je predložio da ovaj smjer nazovemo Radža ,jer sam ja vidio navezu skoro cijeli uspon, pa da to bude revanš onom u sjevernoj strani Sjevernog vrha Karanfila kada sam ja predložio da ga nazvovemo po Dejanu, Deša jer je on tamo većinom vodio navezu.
Posebno zadovoljstvo bilo je kada smo došli u spremni bivak da odmaramo poslije 14h kcije, borbe, trke sa vremenom, neizvjesnosti..
Tad slijedi onaj duševni mir ili MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA!!!
Poslije udobno prespavane noći osjećaj zadovoljstva je bio poseban. Čak smo osjećali da imamo energije za novo penjanje..
Polako pakujemo stvari i odlazimo do nekog sljedećeg druženja sa robusnim i jedinstvenim Prokletijama..
Ovo je veoma veliki uspjeh za nas i naš klub, kao i za Crnogorski alpinizam, ali alpinizam u pravom smislu te riječi, penjanje alpskim stilom, penjanje vertikala.
Učesnici avanture: Dejan i Rajko
