"SJEVERNA STRANA SAVINOG KUKA"
DURMITOR
SJEVERNA STRANA SAVINOG KUKA
Uspjeli smo da ispenjemo još jedno u nizu sjeverno lice tradicionalnom alipnističkom tehnikom, ovaj put sjevernu stranu Savinog kuka. Prvenstveno zimi 420m, V/IV, 5h. Smjer dosta zahtjevan zbog krušljivosti stjene.
Prvi dan stižemo na parking skijališta Savin kuk, đe ostavljamo auto i sa svom potrebnom opremom pješačimo kroz šumu u pravcu sjeverne strane Savinog kuka..Na našu radost planinarska staza koja vodi u pravcu prema Kalici je proprćena..
Poslije 2h hoda izlazimo iz šume i već vidimo stranu koju ćemo sjutra dan da penjemo. Pravimo kratku pauzu i ujedno osmatramo stranu nebi li uočili neki smjer kojim bi sjutra dan penjali. Ne djeluje ni malo lako , uvijek je to odozdo gledano lakše od onog kada se uđe u smjer.
Na nekom malom uzvišenju obraslom mladom bukovom šumom odlučijemo da postavimo kamp, tj šator..Na kosi zaklonjeni od udara vjetra, zasjekli smo snijeg i od njega napravili malo veću platformu , jer smo ponijeli šator za tri osobe , da bi nam bilo što komfornije.
Temperatura oko 14h je nešto malo ispod nule, vrijeme se smjenjuje, malo pada snijeg , pa ogrije sunce, uglavnom mi odmaramo u šator i posmatramo kojom rutom da penjemo sjutra dan. Vjetar koji sve jače duva , kako se približava noć uliva po malo nespokoj za sjutrašnji dan..
Sjutra dan u 5h budi nas alarm, spremamo doručak i sve što nam treba za uspon. U 7h krećemo da prtimo kroz snijeg do ulaza u smjer. Vjetar duva dosta jako , temperatura vazduha je -7 C.
Prvi cug vodim ja , nagib je poslije ispetih 20m već skoro 85 stepeni…Početak je uvijek najteži, dok se malo navikne organizam na adrenalin i dok se prebrodi taj prvi strah od pada u uže..Još ako je u smjeru taj dio najveća ocjena kao što je slučaj tog dana. Najveći problem je taj što snijeg nije na svim djelovima zaleđen..
Poslije prvog cuga polako ulazimo u rutinu i dosta brzo napredujemo. Dejanu ne prepuštam da prvi vodi, jer stijena postaje sve krušljivija.
Od adrenalina i uzbudljivog penjanja na vjetar sam potpuno zaboravio..Poslije ispetih 110m nailazimo na jedan stjenoviti dio dosta krušljiv i eksponiran. Taj cug od 50m duže sam penjao zbog toga što je teško bilo naći adekvatnu pukotinu u stijeni da se dobro zakuca klin i bude pouzdan, što je kod Dejana izazvalo hladnoću.
Poslije tog cuga izlazimo na drugo ledeno polje, pa kroz neki usjek.. Ne znamo što nas dalje čeka i da li ćemo naći neki izlaz do vrha, a da ne prelazi ocjenu V.
Na nekih 300m postavljam sidrište, usjek u stjeni u kojem smo mogli obojica da stanemo, a dolazak do tog usjeka je bio za mene veoma rizičan. Ulaskom u njega sam odahnuo i napravio jako sidrište. Iz tog usjeka nalik pećini zaključujemo da ćemo uspjeti da se ispenjemo do vrha.
Prelazim eksponirane sniježne površine i uz vertikalnu stijenu zabijam klinove od straha da se nebi neka od tih strmih površina otcijepila i povukla me.. Na 370m već vidim kroz neki manji kuloar vrh. Javljam Dejanu preko radio stanice da sam uočio vrh i ujedno da krene..
Penjem i taj završni dio od 50m koji nije težak..Po izlasku na vrh kao nagrada osjetio sam sunčeve zrake i ogromno rasterećenje , a ujedno i sreću da je sve proteklo kako smo i zamislili..Duž “Čiste” zatičem na udaljenosti nekih 50m dvojicu freeridera i vjerovatno su se pitali odakle ovaj izađe.
Izlazi i Dejan, kaže da se nije puno umorio, već da je malo ozebao. Kod mene je bilo obrnuto, valjda me je adrenalin iscrpio.
Koliko je toplo na vrhu skidamo gornji dio odjeće i boravimo u aktivni veš. Dan je idealan..
Poslije pola sata spuštamo se niz “Čistu” ,udaljeni od ogromnih streha i držeći se lijeve strane na jednom prevoju 300m niže niz strmu kosu spuštamo se u pravcu kampa.
Poslije odmora nekih 3 sata , pakujemo opremu i po mraku spuštamo se sa planine.
Po dolasku u civilizaciju gladni kao vukovi tražimo dobar restoran ..
Ovakav vid avanture je sastavni dio priprema, a ujedno nešto što nam daje ogromnu dobru energiju za svakodnevni život i da nas podsjeti koliko je život lijep..
Učesnici avanture: Dejan i Rajko
