"SJEVEROZAPADNI STUP"
DURMITOR
TERZIN BOGAZ
U dvodnevnoj alpinističkoj avanturi na Durmitoru ispeli smo još jedan smjer tradicionalnom alpinistčkom tehnikom u sjevernoj stijeni Terzinog bogaza, Njemački smjer koji je prvi put ispet u drugoj polovini prošlog vijeka od strane Njemačkih alpinista koji su u to vrijeme bili u smaom vrhu svjetskog alpinizma kada je tradicionalno penjanje u pitanju..
Smjer je izuzetno zahtjevan zbog velikog nagiba ,krušljivosti stijene u drugoj polovini i samim tim što je najteži dio u smjeru na zadnjem cugu..Smjer 200m , VI+ , 4h.
Isti ovaj smjer pokušali smo na proljeće ove godine da ispenjemo , ali smo tad odustali na 30m ispod vrha zbog velikog rizika…Desno od ovog smjera prošle godine ispeli smo i smjer “Balkane moj” 220m ,VI- koji su prvi popeli Slovenački alpinisti..
Ovim Njemačkim smjerom smo dostigli veliki napredak u tehničkom smislu ,jer prošle godine dok smo penjali Blakane moj desno od ovog smjera , divili smo se tim tadašnjim Njemačkim alpinistima kako su ispeli taj smjer dje je na završnom dijelu od 40m nagim 90 stepeni sa vrlo malo hvatova..
Naša avantura počinje 12.09 kada oko 12h stižemo autom na prevoj Sedlo ,đe nas zatiče dosta jak vjetar i oblačno vrijeme, što nam na neki način ide na ruku da se ne bi preznojavali na putu do Terzinog bogaza sa opremom na sebi oko 20kg.
Poslije skoro dva sata laganog hodanja i jedne pauzice za ručak ,oko 14h stižemo u podnožju sjeverne strane Terzinog bogaza, dje u jednom travnatom udubljenju zaštićeni od udara sjevernog vjetra odlažemo stvari i vadimo vreće da bi odmorili ..Temperatura vazduha je oko 9 stepeni sa udarima vjetra, predlažem da odspavamo u vrećama nekih 2 sata , a da poslije toga Nikola i Dejan isplaninare zapadnom stranom na Terzin bogaz da bi i Nikola na ovoj avanturi ispeo neki vrh na Durmitoru.
Vrijeme ne dozvoljava da se sjedi i leži van vreće , dosta je hladno za ovo doba godine , a vjetar ne popušta . Već od 18h svi smo u vrećama i odmaramo za sjutrašnji dan .Dejan i ja spavamo samo u vrećama na otvorenom , a Nikola u jednom manjem šatoru..Oko 21h svi tonemo u san do 6.30h kada se budimo u nadi da će nas sunce ugrijati po izlasku ,međutim sunce je zaklonjeno jednim dijelom sjeverne stijene Terzinog bogaza , te se premijestamo dalje od kampa sa vrećama da bi ugrabili koji zrak sunca i ogrijalo nas za predstojeće penjanje..
Poslije doručka i jutarnje meditacije u Durmitorskom spokoju ,pripremamo opremu i oko 8.30h ulazimo u smjer ..Nikola ostaje u kampu da odmara i snima neke detalje našeg penjanja..
Stijena je dosta hladna , temperatura 7 stepeni ..Brzo se zagrijavamo na prvoj šestici đe uočavamo i prvi klin od ukupno 3 u cijelom smjeru i to na najtežim detaljima.
Dok voidim cugove ne mogu ostati ravnodušan na smjer koji je veoma zahtjevan i ponavljam više puta kakvi su to penjači bili još u tom vremenu, bilo je puno djelova lakših kojima su mogli peti , a oni su najnepristupačnije djelove penjali…
U savladavanju posljednjeg cuga ujedno i najtežeg adrenalina ima i previše , nagimb je preko 80 stepeni ,ne osvrćem se što je vertikalno ispod mene 200m i samim tim sva moja pažnja je na penjanju i dodatnom osiguravanju ..
Jedina dobra stvar u takvom nagibu stijene je ta da ako se otkačim nemam opasnosti da ću u slobodnom padu dok me uže ne uhvati udariti nogana u neku terasicu…
Vodim računa da ne odrunim neki kamen jer je Dejan dirktno ispod mene na sidrištu..Desetak metara ispod samog vrha shvatam da ćemo ovaj put ispeti cijeli smjer.Na dva metra ispod vrha nailazim na blagi kontra dio koji je veoma krušljiv, uz postavljanje jakog međusidriša krćem i na taj dio i ubrzo se nalazim blizu četinarskih krivulja na vrhu ….Postavljam jako sidrište na par debelih grana i Dejanu dajem signal da može da krene . Po njegovom izlasku na vrh zaključujemo obojica da se pomijeraju naše granice u tehničkom , psihičkom , kondicionom i još ko zna kojem smislu..
Penjanje je proteklo na visokom nivou i sa vrlo malo rizika, na čemu smo posebno ponosni…
Poslije nekih pola sata na vrhu vratili smo se zapadnom stranom , đe smo uočili puno prirodnih skloništa u vidu pećina uvala itd , koje uvijek uočavam na bilo kojem dijelu Durmitora , koji mogu izuzetno da posluže kada planina pokaže svoje drugo lice. A Durmitor takvih prirodnih skloništa ima puno , što najbolje koriste divokoze i opstaju kada su surovi vremenski uslovi.. Njihova strategija je ta da obično takva skloništa imaju dva ulaza tj izlaza u slučaju opasnosti sa jedne strane …Dovljno je na njih se ugledati u takvim situacijama i čovjek je uvijek bezbjedan kada se pogoršaju vremenske prilike..Zato kada idete u planinu uočavajte lijevo desno što bi vam moglo biti potencialno sklonište u slučaju promjene vremenskih prilika , pa čak i tad kada najavljuju idealno vrijeme…
