ALPINISTIČKI SMJER NA ŠLJEME
DURMITOR
ŠLJEME
Alpinistička avantura u pravom smislu te riječi, spavanje u skloništu od snijega i penjanje sjevernog lica vrha Sljeme (2455mnm) smjer 300m, III-IV, 3h.
Na ovoj avanturi sa mnom je bio Vuk. Sobzirom da dugo nije bio na ovako zahtjevnim avanturama biramo neki lakši smjer u velikoj sjevernoj stijeni Šljemena..
Prvog dana oko 11h sa parkinga skijališta Savin kuk krećemo kroz šumu u pravcu Kalice, tačnije između vrhova Mali Međed i Savin kuk, đe planiramo da postavimo kamp. Dok hodamo kroz šumu primjećujemo da je pao novi snijeg, ima ga oko 30cm.. Poslije 3h prćenja šumom izlazimo van šume đe je sve zaleđeno, vjerovatno od vjetrova prethodnih dana, što nam olakšava kretanje..Već razmišljamo na 1900mnm đe bi bilo idealno mjesto da od snijega sagradimo sklonište nalik vučja jama-iglo i u njemu provedemo noć. Namjerno nijesmo uzeli šator, da bi avantura bila još zahtjevnija, a ujedno da imamo što više iskustva u raznim uslovima..Više puta smo već provodili noći u takvim skloništima..
Znali smo da iako je jak vjetar počistio snijeg i zaledio, da mora na više mjesta biti sniježnih nanosa onog mekog snijega od kojeg možemo alpinističkom lopatom izdubiti i sagraditi bivak od snijega..Primjećujem jedno idealno mjesto na malom uzvišenju bezbjedno od kosina koje idu sa Međeda..Na tom mjestu je veća količina nanesenog snijega..
Za nekih 45min sklonište je bilo gotovo. Ulazimo unutra i od snijega pravimo ležajeve sa lijeve i desne strane, po sredini udubljenje za noge da može i da se sjedne. Palimo šterike, malo zbog zagrijavanja, a i zbog svjetlosti..Veoma je komforno i udobno..
Temperatura unutra je oko 0 C, napolju -13C..
Kuvamo paštu na gorioniku i ispijamo topli čaj zavučeni u vrećama..Napolju je pao mrak, ali je tolika mjesečina da se sve vidi..
Oko 20h već smo se uspavali.
Ujutro u 4h se budimo topimo snijeg za uspon, spremamo doručak i oko 6h izlazimo iz skloništa spremni da krenemo u pravcu sjeverne strane Šljemena, do koje nam predstoji sat hoda.. Temperatura vazduha je -16 C. Dolazimo ispod kuloara koji ćemo da penjemo, uočavam da će po sredini smjera biti malo teže, ostalo se čini savladivo..Vuka brine velika streha na vrhu. Započinjemo penjanje, snijeg je većinom zaleđen. Postavljam osiguranja na velikim stijenama sa lijeve strane smjera..Dobro nam ide, iako je veoma niska temperatura ne zebu nam prsti na rukama i nogama..poslije dva cuga od 60m dolazimo na taj dio koji mi se iz daljine učinio najteži u smjeru..Detalj od 15m koji je pod uglom od 90 stepeni i sav prekriven ledom..
Na sreću od opreme ponio sam i tri vijka za led, za međuosiguranja. Uz pomoć idealne opreme savladavam taj veoma interesantni dio i na 40m cuga postavljam jako sidrište da bih što bezbjednije osigurao Vuka koji se dugo nije upuštao u ovakvo penjanje.
Poslije savladanih 200m penjemo zadnje dva cuga koji su dosta eksponirani. Na zadnjem cugu uočavamo ogromne strehe, da bi ih izbjegao penjem dio koji gleda na istok..
Na vrhu nas dočekuje sunce i umjeren vjetar, sve je prekriveno snijegom Ogromne strehe nakrivljene nad sjevernom liticom Šljemena vise kao prirodna zamka..Smjer smo ispeli za 3h..
Malo se zadržavamo na vrhu, jer je vjetar sve jači. Povratak planiramo istom rutom.
U smjeru smo uočili nekoliko klinova, pomoću njih i na nekim mjestima ostavljamo i naše klinove, spuštamo se niz uže na sigurno..
Sunce je već uveliko ugrijalo Kalicu, hodamo po zaleđenom snijegu prema iglu i sabiramo utiska sa uspona obasjani suncem i pravim zimskim ambijentom kakav se samo zimi može doživjeti na našim planinama kada nema skoro nikog sem mi i poneka divokoza ..
Vadimo iz igla vreće i podloge, postavljamo ih na sunčanu padinu leškarimo ,odmaramo i sunčamo..
Poslije 2h odmaranja pakujemo opremu i odlazimo.
Moram navesti da malo koja zemlja u svijetu ima ovako prelijepih divljih ljepota na pragu civilizacije kao što je Durmitor i Prokletije, da ne nabrajam druge prirodne ljepote mimo planina..A da pritom nema nikakvog uslovljavanja i pretjeranih pravila..Zato zimi u planine :):)
Ovo je još jedna avantura iz koje izlazimo po meni mnogo skromniji, ispunjeniji, plemeniziji i jači za neke nove buduće životne i planinske avanture..
Avanturistički pozdrav! Vuk i Rajko
Rajko
