"trka sa vremenom"
orjen
reovačke grede
Juče smo na Reovačkim gredama(Orjen) ispeli još jedan prvenstven smjer tradicionalnom alpinističkom tehnikom. Smjer nazivamo “Trka sa vremenom” 180m, VII/IV+ ,3:30h.
Naveza Dejan i Rajko
Idealni vrenenski uslovi za novembar mjesec i vrlo malo mogućnosti za penjanje u suvoj stujen na većini planina, sem na Reovačkim gredama koje su okrenute ka jugu i obasjane novembarskim suncem. Toliko je toplo bilo da smo penjali stijenu samo sa majicom kratkih rukava na sebi i ljetnim pantalonama.
Stižemo autom na Crkvice oko 10h. Od Crkvica prema Reovačkim gredama put je u lošem stanju za auto koje nije terenac. Tako da na Crkvice ostavljamo auto i pješaka brzim hodom koračamo 2 sata do podnožja stijena. Usput primjećujemo kako su Austougari idealno trasirali toliki dio puta bez ijedne oštre krivine sa toliko pravina. Put sa ozidanim odvodima za atmosverske vode, pozidama oko puta..
Po dolasku u Reovački do snimamo stijenu i planiramo kojim dijelom stijene da penjemo.
Tu su dva smjera Stefana Lieba veoma dobrog Njemačkog alpiniste..Biramo stijenu i pravac između njegovih smjeraova. Na tim istim stijenama prije 3 god ispeli smo prvenstven smjer “Zdrava stijena” 230m VI-.
Oko 12h skoro smo u podnožju stijena. Odmaramo i osvježavamo se nekom hranom iz ruksaka.U 13h ulazimo u smjer, prvi cug penjem ja, stijena izuzetno zdrava..Prvi cug je jedna lakša IV.
Drugi cug i sve ostale vodi Dejan. Kaže da je baš oran za penjanje, dok je kod mene suprotna situacija, razlog pretreniranost od prethodnih dana..Tako da ja uživam i odmaram na sidrištima dok on izuzetno dobro penje u toj veoma zdravoj stijeni poslije “Kamikaze” na Štirovniku koji je sav krušljiv.
Poslije tri cuga dolazimo na veoma težak detalj ocjena VII. Tu već ima i adrenalina i kod mene dok ga gledam kako savladava taj veoma težak i eksponiran dio..Poslije njegovog uspješnog ispenjavanja tog dijela penjem i ja kao drugi.
Međusidrišta je odlično postavljao, tako da sam ih jedva vadio i otkucavao..Naredni cugovi su V i IV što nam poslije ove sedmice ne pričinjavaju nikakav problem, već grabimo da stignemo na vrh prije sumraka..Dan je kratak, smrkava se oko 17h..Oko 16:30h izlazimo na vrh, brzo se prezuvamo i idemo desno od smjera ka jednom klancu kroz koji smo iz podnožja zaključili da bi bio najlakši za povratak.
I tako u toj žurbi da prije mraka dođemo do klanca, zaključujem da je dobar povod da smjer nazovemo “Trka sa vremenom”. Još jedan razlog imenovanja smjera je i pilicijski čas od 22h na Cetinje zbog korone..
Oko 16:45h dolazimo do klanca kroz koji se po mraku spuštamo, nekim dijelom niz uže, a nekim pažljivo koračanjem..
U 17:20h bezbjedno smo stigli do markirane staze u podnožju greda, takozvane “Pauze”.
Kratak odmor u Reovačkom dolu i brzim hodom do Crkvica đe stižemo u 19h..
Malo žurbe, ali idealan penjački trening u suvoj stijeni i ouopšte.
Rajko
Rajko
